Minerva/Predgovor redaktora
| ← Predgovor nakladnika | Leksikon Minerva Predgovor redaktora |
Popis tabela → |
Prirediti prvi domaći konverzacioni leksikon nije bio lak posao. Predradnja u nas gotovo i nema za djelo, koje bi kraj materijala univerzalnog leksikona pouzdano govorilo i o kulturnim i privrednim prilikama slavenskih naroda, u prvom redu našega, što je u Leksikonu Minerva obrađeno na gotovo enciklopedijski način zajedničkim trudom saradnika iz svih krajeva Jugoslavije, redakcije i nakladnika.
Potpisani, koji je preuzeo redakciju toga isprva samo u konturama zamišljenog djela, odvažio se na rad, kojemu je teško bilo odrediti granice. Najprije je trebalo iz golemog općenitog materijala probrati, što će se moći preuzeti u leksikon od jednog sveska, koji je imao da obuhvati i našu domaću kulturu, koju ovako na okupu i po svim svojim odlikama i osobinama još nigdje nemamo prikazanu. Napokon je iziskivalo mnogo truda, da se predani prinosi prilagode sažetoj dikciji leksikona u jednom svesku.
Pored rada oko uređivanja, filološkog i kulturno-historijskog tumačenja pojedinih pojmova unio je redaktor u to djelo plod svojeg dugogodišnjeg izučavanja poredbene literature, jezikoslovlja, kulturne historije, mitologije, ukratko humanističkih nauka.
Redaktoru je ugodna dužnost naglasiti, da su mu pri radu, što ga je osam mjeseci vršio gotovo sam, pomagala, ulazeći postepeno u redakciju, naprijed navedena gospoda pomoćnici, koji su, unoseći mnogo aktuelnih i drugih pojmova iz različitih područja, nastojali, da knjiga bude što svestranija.
Tehničko uređenje razjasnit će ove napomene:
Pravopis i rastavljanje slogova provela je redakcija na način, koji je u školama propisan, osim u nekim slučajevima, gdje se iz tehničkih razloga moralo drukčije postupati. Radi lakšeg razumijevanja zbitog teksta interpungirano je na stariji način.
Naučni termini, u našoj literaturi općenito prihvaćeni, razlikuju se gdjegdje od onih u običnom govoru. Neki su ih stručnjaci i naizmjence upotrebljavali. Strana imena i druge tuđice pisane su ortografijom jezika, iz kojega potječu, osim neznatnih izuzetaka (grčki i rimski klasici, imena vladara, kulturni centri, našem narodu od davnine poznati, tuđice kod nas posve udomaćene). Ti su izuzeci pisani ili fonetski ili u obliku, koji je dugom upotrebom u nas uobičajen. Samo riječi egzotičnih vanevropskih jezika transkribirane su većinom prema izgovoru, kakav je u jezicima velikih zapadnih evropskih naroda, koji su te riječi kao kolonizatori prvi čuli i donijeli u Evropu. Kod tuđica označeno je u zagradi, iz kojega jezika potječu, na pr.: „Otium“ (lat.). Ako je strana riječ kakvom našom tvorkom ili, kao opće poznata, samo našim načinom pisanja preinačena, stavljena je u zagradu rječca „po“ uz oznaku podrijetla, na pr.: Egzotičan (po grč.).
Tuđice pisane su onako, kako se pišu u jeziku, iz kojega potječu, budući da naš alfabet nema dovoljno slova, da sve glasove stranih jezika fonetski označi. A ni pravi izgovor ne može se u većini slučajeva običnim latinskim alfabetom prikazati. Grčke riječi pisane su na latinski način, uobičajen kod zapadnih naroda, dakle grčko χ sa ch, ϑ sa th, ϕ sa ph. U znanstvenoj terminologiji odabran je grčki izgovor, dakle „hemija“ mjesto „kemija“, „hirurg“ mjesto „kirurg“, „hlor“ mjesto „klor“ itd., dok su druge grčke riječi označene po zapadnom govoru, kako su k nama došle posredovanjem latinskog jezika, dakle Homer, Atena (mjesto Omir, Atina), osim riječi Vizant (mjesto Bizant), koja u tom obliku označuje srednjevjekovnu grčku kulturnu sferu. Kod običnijih tuđih riječi i imena, koja se kod nas i latinicom fonetski pišu, upućeno je na originalno pisani oblik, gdje se pojam tumači, a da se tamo ne ponavlja fonetski način pisanja, osim ako dolazi i u dnevnoj štampi.
Kod više stranih složenica, koje slijede redom jedna za drugom ili s malo prekida, nije kod svake posebno označeno, odakle potječe, nego je protumačen predmetak ili riječ, od koje su te tuđice izvedene, na pr.: auto-, stereo-, inter-, re-, in-, (il-, ir-), sub- (suf-, sup-), ili je samo kod jedne, obično prve, označeno podrijetlo.
Druge napomene tehničke naravi uvrštene su među kratice.
Historijski događaji našega naroda prije 1918 i ličnosti, koje su umrle prije Ujedinjenja, označene su kao „hrv.“ ili „srp.“, dok je sve što spada na zajedničku historiju ili kulturni rad našega naroda poslije 1918, ostalo bez oznake. Slovenci označeni su svagdje kao „sloven.“ radi njihova zasebnog jezika.
Naučne i kulturne radnike, koje je valjalo u leksikon uvrstiti, predložili su pojedini saradnici stručnjaci. Nijednoga od predloženih nije redakcija ispustila, mnoge još i dodala, dok su mnogi drugi vrijedni i zaslužni naši kulturni radnici iz čednosti odbili, da im imena uđu u leksikon.
Konačno je tekst cijeloga djela od nakladne knjižare provjeren i odobren.
Zaslužena hvala ide marljive i spremne štampare, koji su taj zamršeni slog tako precizno izveli.
Uzimajući Leksikon Minerva u ruke neka čitalac ima na umu veliki trud, koji je uložen u to djelo, i neobične poteškoće, što ih je pri izrađivanju valjalo svladati.
Zagreb, u novembru 1935