Makar tve da uvik ne viđah mladosti

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Makar tve da uvik ne viđah mladosti
autor: Šiško Menčetić

129. pjesma prvog dijela Ranjinina zbornika. Akrostih Mada.


Makar tve da uvik ne viđah mladosti,
   nada mnom živ človik ne bi imal radosti,
ar ne bih u željah za tvoju stal ljepos,
   što vidit prî veljah u suncu ja sljepos.
Da kada čes moja toj hoće, sunačce,
   da mi si gospoja, pridaju t' srdačce:
ali t' me smili ti, gizdavi cvite moj,
   ali t' me cvili ti, - li sam ja sasvim tvoj.