Ljuveno uživan'je

Ljuveno uživan'je autor: Ivan Bunić Vučić

Ljubav draga mene stavi
   među rajske dvije vile
   od kojijeh se u naravi
   nijesu ljepše vik vidile.

Jedna i druga mene smami,
   jedna i druga meni omili;
   jedna zlatnijem svojijem prami,
   druga kroz svoj pogled mili.

A objema zapiso sam
   mâ mlađahna davno ljeta,
   jednu i drugu uzeo sam
   za me dobro segaj svijeta.

Kojoj ćeš se dat sred krila,
   me srdačce zatravljeno,
   ako ne mož u dva dila
   bit objema razdijeljeno?

Tebi, slatki moj pokoju,
   darivam se, tebe hoću...
   Jaoh, što velim? Mu gospoju,
   tebe lijepu pustit moću?

Ah, prije se oči moje
   vječnijem mrakom zatvorile
   negli drugu, mâ gospoje,
   izvan tebe obljubile!

Ti si slatka mâ razbluda,
   u tebi su sve radosti,
   u tebi je sva ponuda
   zanesene me mladosti.

Jaoh, što velim? Uteć li ću
   ja od tebe, dušo mila?
   Ne, ne viku, jaoh, k tebi ću,
   sred tvojega draga krila.

Srećne ti bih i blažene
   provodio dni čestite
   da obje duše vi ljubljene
   mene mlada zagrlite!

O pridraga, mila noći,
   bjelja od vedra jasna dana,
   kad ćeš k meni prije doći,
   noći svijetla i sunčana!

Tada bismo zagrljeni
   sve požude ispunili
   i drag celov i medeni
   celovima uzbudili.

Ter bi mogle uzaznati
   vaše dike izabrane
   što je milo celivati
   usti odprije celivane.

Mnokrat celov drag, ljuveni
   od jedne bih ugrabio,
   opet oni ugrabljeni
   mnokrat drugoj udijelio.

Mnokrat jedna draga i mila
   me bi usti celivala
   čim bi druga usred krila
   razbludno me svoga imala.

Mâ pjesance, već se ustavi
   i k objema sad pohrli;
   obje milo ter pozdravi,
   obje slatko ter zagrli.

Ovo je djelo u javnome vlasništvu svugdje u svijetu jer autorska prava istječu nakon 100 godina od autorove smrti.