Ljubica/VIII

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
VII. Ljubica —  I. čin
autor: August Šenoa
IX.



PRIZOR 8.

Đuro sam, kašnje sluga

ĐURO: Ha, ha, ha! - Đuro, sad skupi ono soli, što imaš u glavi - da začiniš vražju kašu. - (Izvadi sat.) Deset i pol - a, tu treba na posao. (Zovne:) Janko, Janko!
JANKO (uđe:) Zapovijedajte, premilostivi gospodine!
ĐURO: Kakov premilostivi - okani se toga, "gospodine doktore", reci - pa bog! Najprije, da mi se ne opiješ, jesi li čuo?
JANKO: O! - - -
ĐURO: O! Da, da - znam ja svoje ljude! - Ako me tko potraži, reci, da sam od tri do pet sati po podne kod kuće - daj mi surku. (Janko ode, izvadi iz ormara surku; Đuro svlači spavaću haljinu. Janko oblači mu surku.) Jesi li razumio, od tri do pet - (Oblači rukavice.) Da dođe ona sirota opančarica s potoka, reci joj, da ću u dvanajest onamo doći. (Uzme klobuk, odlazeći:) Dakle, od tri do pet! jesi li čuo?
JANKO (pokloni se:) Jesam, premi - - to jest, gospodine doktore! (Đuro ode.)
JANKO (sam, držeć spavaću haljinu:) Hm! - žeđa me mori - e, pa šta - zašto je ona bedasta tablica na vratih; tko dođe, nek si zapiše ime - hm! - polić staroga ne bi škodilo - al ne, ne! - doktor bi vikao - hajdmo rakijašu!


Promjena.


(Za promjene dekoracije mora se zastor svakako spustiti. Kad se pozorište opet otvori, vidi se predsoba ukusno uređena. U sredini su vrata velika. U treće kulise zdesna i lijeva pokrajna vrata. Nadesno spreda prozor, nalijevo naslonjač, stol prostrt sagom, na njem kut[ij]ica i stajaće zrcalo. Straga više stolica. U kutu straga nadesno držalo za odjeću (Kleiderstock), na njem haljine i krinolina, bijelim ruhom pokrivena.)