Ljubica/III (II)
| ← II. | Ljubica — II. čin autor: August Šenoa |
IV. → |
Ljubica, Jelica, Đuro
LJUBICA: A gdje si bila, vražja vjero! - šta si gluha - ja vičem - vičem - a ona ništa - gdje si bila?
JELICA (bojazljivo nalijevo pokazujuć): Ja - ja - tamo - (Đuro kihne.) Nazdrav - (I ona tobož kihne.)
LJUBICA (gleda ju): Tko je kihnuo, a?
JELICA (bojazljivo): Kihnuo? - ja - ja sam kihnula!
LJUBICA: Luda glavo - kihne - pa si sama kaže "nazdravlje". (Đuro opet kihne skrijuć glavu pod krinolinu. I Jelica za njim tobož kihne.) Sad ajd k vragu s tvojim kihanjem. - Svlači me! - no -
JELICA (bojazljivo ide prema njoj, gleđuć noge Đurine; za sebe): Oh! te nesretne čizme! (Skida klobuk i mantilju Ljubici.)
LJUBICA: Je li me tkogod tražio? - Jesu li Amitora našli?
JELICA: Amitora nisu našli. - Gospodin Cvjetinić -
LJUBICA: Hoće li doći k objedu?
JELICA (metne haljine na držalo): Hoće!
ĐURO (poviri međutim glavom iz krinoline, da ga Ljubica ne čuje): Dobar tek, amice Vlatko! (Kihne.)
JELICA (smijuć se, kihne također tobože): Doći će zacijelo! - ali - (izvadi iz pregače pismo) poslužnik je ovdje bio, pa je donio pismo. (Dadne ga Ljubici.)
ĐURO (poviri glavu opet): Aha!
LJUBICA (gledajuć natpis očalinom): "Gospodični Ljubici Ružićevoj, ovdje". (Raspečati ga, traži potpis, za sebe:) Ne ima imena! (Glasno:) Od koga je?
JELICA: Ne znam! Nije ništa rekao!
LJUBICA: A kakov je broj imao poslužnik?
JELICA: Broj - nisam ga gledala!
LJUBICA: Gdje su ti oči bile - slijepa vjero! - idi, gledaj u kuhinju! a Juriću reci, nek donese iz pivnice četiri flaše muškata - jesi li čula?
JELICA (bojazljivo gleđuć krinolinu, za sebe): Ah! šta sada doktor! (Ode.)
ĐURO (iz krinoline, da Ljubica ne čuje): Nazdravlje! evo me u škripcu - ustavno gospodstvo krinoline, ajde de - to nije zlo - al interniran biti u krinolini, to je vražja stvar! (Drži si nos rupcem.)
LJUBICA (međutim, sjedeć u naslonjaču, motri pismo.)