Lišće/Lišće i druga djela/Anđelak
| ← Fragmenti iz dnevnika hrvatskog pesimiste | LIŠĆE Anđelak autor: Fran Mažuranić |
Novo lišće / Samostanska priča → |
Anđelak
[uredi]Napisao sam u »Fragmentima« kako je neki pravnik djevojku na groblju prevario. Nešto tomu slično, a ipak posve različno, pripovijedao mi je neki prijatelj o sebi:
»Dugo vremena očijukao sam s nekom mladom udovicom«, reče. »Nisam imao prave prilike da se s njom upoznam, nego bih — kad bi uza me prolazila — uvijek po koju lijepu njezinomu jedinom djetešcu, djevojčici od kakve tri-četiri godine, dobacio.« — Kćeri kaže, majci namjenjuje! — —
Djetešce me već poznavalo, pak mi se smiješilo već izdaleka. I ručicama bi znalo mahati!
Spomenuti mi je da ta udovica u ono vrijeme crnih oprava već nosila nije. Tim više sam se začudio, kad sam se vratio s dopusta, opaziv ju u najcrnjoj tugi.
Upitah za uzrok. »Dijete joj umrlo«, rekoše mi. Ono malo, veselo dijete, pak mrtvo!...
Moram po istini reći da me se je ta vijest vrlo kosnula. Ljubim uopće djecu, al ono malo kano da je bilo moje! — I vijenac mu na grob položih. Kad je drugog dana majka došla da obađe čedo, nađe i moj vijenac s natpisom: »Svojoj maloj prijateljici«.
Taj vijenac otvori mi srce žalujuće majke. I utrgnuto cvijeće znade katkada plod donijeti!
A što da duljim? Ta znaš kako se ta naša ljubav svršava! — Za neko vrijeme otputovala udovica k majci u Njemačku, a iza tri godine se vratila s dvogodišnjim djetešcem — svoje udate sestre.
To dijete je primila za svoje. Kad ga vidim kako se milo smiješi, sjetim se uvijek one svoje male prijateljice. A jesu si slični ti anđelci!...
Sveto pismo kaže: »Tko mnogo ljubi, tomu će se mnogo oprostiti«.
Ljubav razrješuje.