Leksikon hrvatskih književnika BiH od najstarijih vremena do danas/DŽ

← D

Leksikon hrvatskih književnika BiH od najstarijih vremena do danas: —  DŽ autor: Mirko Marjanović

Đ →

DŽAJA, Mato (Kupres, 12. prosinca 1906. – Banja Luka, 10. svibnja 1988.). Književni povjesničar.Osnovnu školu završio je u Kupresu, gimnaziju u Visokom i Travniku, studij slavistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Djela: Čitanka za IV. razred gimnazije (1953.), Ante Knežević, pisac Krvave knjige (studija, 1958.), Vodič Banja Luka (1960.), Banja Luka u putopisima i zapisima (1962.), Jedan rukopis Ivana Gorana Kovačića (b.g.), Od Jukića do Hadžiomerspahića (zbirka historijskih eseja o bosanskohercegovačkim književnicima i kulturnim radnicima, 1977.), Banjalučka realka (1980.)

DŽAJA, Miroslav (Koprivnica, Kupres, 8. siječnja 1885. – Gorica, Livno, 14. prosinca 1972.). Pisac. Osnovnoškolsku naobrazbu stekao je u Kupresu i Livnu, četiri razreda gimnazije završio u Gučoj Gori, dva u Visokom, a filozofsko-teološki studij u Livnu i Gučoj Gori.

Djela: Sa kupreške visoravni:monografija rodnog kraja (1970.), Pougarje i njegova okolica (monografija, 1995.), članci i studije o povijesti školstva bosanskih franjevaca, prilozi vjerskog sadržaja, priče i pjesme - u periodici.

DŽAJA, Željko (Koprivnica, Kupres, 9. rujna 1904. – Banja Luka, 17. lipnja 1973.). Pisac i sakupljač narodnoga blaga. Osnovnu školu završio je u Jajcu i Kupresu, gimnaziju u Visokom, filozofsko-teološki studij u Sarajevu.

Djela: Pjesme i priče - u periodici.

DŽAKULA, Franjo (Pješivac, Stolac, 1946.). Pjesnik. Živi u Vinkovcima.

Djela: Razglednica (pjesme, 1998.)

DŽALTO, Stjepan (Voljice, Uskoplje, 21. listopada 1931.). Pjesnik, romanopisac i pripovjedač.

Djela:

DŽAMBO, Jozo (Matina, Maglaj, 9. prosinca 1949.). Pjesnik, književni kritičar, esejist i prevoditelj. Nakon završene Franjevačke klasične gimnazije u Visokom, studirao filozofiju i teologiju u Sarajevu i Eichstattu, zatim slavistiku, povijest jugoistočne Europe i tursku filologiju na sveučilištu u Bochumu (Njemačka). Magistrirao 1979., a doktorirao 1984. s temom: Die Franziskaner im mittelalterlichen Bosnien (Franjevci u srednjovjekovnoj Bosni, disertacija nagrađena godišnjom nagradom Društva za jugoistočnu Europu u Münchenu). Radio kao znanstveni suradnik i asistent na Sveučilištu u Bochumu, u Bavarskom nacionalnom muzeju u Münchenu, na odsjeku za etnologiju Sveučilišta u Münchenu i na Sudost-Institut u Münchenu. Od 1992. znanstveni suradnik u Adalbert Stifter Verein, institutu za njemačko-češke kulturne veze. Od 1976. do 1987. urednik i stalni suradnik časopisa za tursku filologiju Materialia turcica, a od 1992. odgovorni urednik godišnjaka Stifter. Piše i objavljuje na hrvatskom i njemačkom jeziku u prvome redu studije, priloge i recenzije iz uže struke:povijesti, književne i kulturne povijesti, ali i književne radove i prijevode. Prevodi poeziju, prozu i znanstvene radove s njemačkog, makedonskog i bugarskog jezika. Od 1972. neprekidno živi i radi u Saveznoj Republici Njemačkoj.

Djela: pjesme, književne kritike, eseji, studije iz povijesti i književne i kulturne povijesti - u periodici.

DŽAMONJA, Dario (Sarajevo, 18. siječnja 1955.). Pripovjedač i novinar. Završio gimnaziju u Sarajevu.

Djela: Priče iz moje ulice (pripovijetke, 1979.), Zdravstvena knjižica (pripovijetke, 1985.), Priručnik (pripovijetke, 1988.)