Komu hoćeš, mâ ljubice

Komu hoćeš, mâ ljubice autor: Ivan Bunić Vučić

Komu hoćeš, mâ Ljubice,
   dati usti tve medene
   sred kijeh cvijetak od ružice
   u razbludi mnogoj zene?
   Jeda, raju moj ljubljeni,
   zatravljenu sluzi meni?

Komu li ćeš crne oči
   pokloniti, moja mila,
   u kijeh sunce od istoči
   sija i vedra dzora bila?
   Jeda š njih će kadgod doći
   bio dan mojoj mrkloj noći?

Komu li će doć u sreću
   tvoj pram čisti, moje blago,
   koji jasnos ima veću
   neg istočno zlato drago?
   Jeda biće meni uljudna
   u njem uza prem razbludna?

Komu li ćeš prsi bile
   dat grliti i vrat mili
   bjeloćom su ke dobile
   snijeg s planina, lir pribili?
   Ah, jeda su namijenjene
   za me duše zatravljene?

Plato obilna mojijeh truda,
   srećni vezu ki me smrsi,
   ako da mi mâ razbluda
   usti, oči, pram i prsi.
   Ne ckni, daj mi, mâ gospođe,
   od želje mi duša pođe!

Ovo je djelo u javnome vlasništvu svugdje u svijetu jer autorska prava istječu nakon 100 godina od autorove smrti.