Koja je ovoj ćud u semuj človiku?

Koja je ovoj ćud u semuj človiku? autor: Šiško Menčetić

483. pjesma prvog dijela Ranjinina zbornika.

Koja je ovoj ćud u semuj človiku?
   ar ne bih ovi sud ispravil uviku.
Jurve je do plača, svakojzi gdi riječi,
   jakino put drača, vinu se on priječi.
Kad reći što bude, ovoj dim istinu,
   on hoće da zbude ona se rič vinu;
ako li slađe rit namisli štogodi,
   onda se želim skrit od tuge gdi hodi;
toliko mrzeću onu rič izreče,
   ter tužan u srjeću komu on doteče!
Birek je uzrastal u ljudeh bez reda,
   ali ti je on pasal gdigodi goveda;
ter ne zna pristupit g dragomu s ljubavi.
   Zatoj ću ja upit: tko ga nam dobavi,
da mu Bog da tugu i svaku nevolju;
   ovojzi prem drugu Bogu se ja molju.
Er kada učini kugodi on ludos,
   nimalo ne scini, mni mu se sve mudros;
to li se kad reče njemu stvar i mala,
   rasrđen uteče, - toj mu je pohvala.
Ter priko ramena ako kad što pravi,
   a prava imena nikomu ne stavi.
Ter ovo nî človik negoli njeka zvir
   s kom ne bih po vas vik prijati mogal mir.