Judita (Šarić)/Glava 16.
| Judita (Šarić) |
Glava . →
|
1 Tada zapjeva Judita Gospodu slijedeću pjesmu:
2 »Udarajte Gospodu u bubnjeve, pjevajte Gospodu uz cimbale, pripijevajte mu pjesmu novu, uzvisujte i zazivajte ime njegovo!
3 Gospod satire ratove, Gospod je njegovo ime.
4 On postavi tabor svoj usred naroda svojega, da nas izbavi iz ruke svih neprijatelja naših.
5 Dođe Asur iz gora od sjevera s mnoštvom sile svoje; mnoštvo njegovo zatvori potoke, i konji njihovi prekriliše doline.
6 Reče, da će popaliti međe moje i mladiće moje pobiti mačem, djecu moju odvući kao plijen i djevojke u ropstvo.
7 Ali ga smete Gospod svemogući i predade ga u ruke ženi, i ona ga posiječe.
8 Jer nasilnik njihov ne pade od mladića, niti ga posjekoše sinovi Titanovi, niti mu se opriješe visoki divovi, nego ga Judita, kći Merarijeva, smaknu ljepotom lica svojega.
9 Svuče sa sebe haljine udovičke i obuče se u haljine svečane na radost sinova Izraelovih.
10 Lice svoje pomaza uljem i kapom sveza uvojke svoje, uze haljinu novu, da ga zaludi.
11 Obuća njezina zanese mu oči, ljepota njezina zarobi mu srce, mačem mu presiječe šiju.
12 Uzdrhtaše Perzijanci pred postojanošću njezinom i Medijanci pred smjelošću njezinom.
13 Tada zajauka tabor Asiraca, kad se pokazale ponizni moji, ginući od žeđe.
14 Sinovi mladih žena izbodoše ih, pobiše ih na bijegu kao djecu; poizginuše u boju pred Gospodom, Bogom mojim.
15 Pjevajmo pjesmu Gospodu, pjesmu novu pjevajmo Bogu svojemu!
16 Gospode, Svemogući, velik si i slavan u sili svojoj, i nitko te ne može svladati.
17 Tebi neka služi sve stvorenje tvoje; jer ti reče, i postade; posla duh svoj, i stvori se; i nema, tko bi odolio glasu tvojemu.
18 Gore se iz temelja tresu s vodama, stijene se tope kao vosak pred licem tvojim.
19 A koji se boje tebe, bit će veliki kod tebe u svemu.
20 Jao narodu, koji se diže na narod moj, jer će im se osvetiti Gospod svemogući; na dan sudnji pohodit će ih.
21 Pustit će oganj i crve u meso njihovo, da ih pale, i da ih osjećaju do vijeka.«
22 I poslije toga sav narod nakon pobjede pođe u Jeruzalem, da se pokloni Gospodu, čim se očistiše, prinesoše svi žrtve paljenice i zavjete i obećanja svoja.
23 Judita sve ratne sprave, koje joj bio dao narod, i zastor, što ga je bila uzela iz ložnice njegove, darova kao sveti dar na vječnu uspomenu.
24 Narod je bio veseo pred svetinjom, i tri mjeseca slavili su s Juditom radosni događaj ove pobjede.
25 A iza tih dana svaki se vrati kući svojoj. Judita je bila velika u Betuliji i slavna u svoj zemlji izraelskoj.
26 Sa srčanošću združila je čistoću. Otkako joj je bio umro muž Manases, nije više poznavala muža svega vijeka svojega.
27 Na blagdane pokazala bi se u velikom sjaju.
28 Živjela je u kući muža svojega i poživjela je sto i pet godina. Služavki svojoj udijeli slobodu. Kad je umrla, bi pokopana uz muža svojega u Betuliji.
29 Sav je narod tugovao za njom sedam dana.
30 Svega vijeka njezina i još mnogo godina iza smrti njezine nije bio Izrael uznemirivan ni s koje strane.
31 Dan ove pobjede ubrojiše Hehreji u dane svete, i Judejci ga svetkuju od onoga vremena do današnjega dana.
| Judita (Šarić) |
Glava . →
|