Judita (Šarić)/Glava 15.
| Judita (Šarić) |
1 Kad je sva vojska čula, da je Holofemu odsječena glava, ostavi ih pamet i razum, i od samoga straha i trepeta potražiše pomoć u bijegu.
2 Nitko ne progovori s drugim; pognuvši glavu i ostavivši sve pohitješe, da uteku ispred Hebreja, jer čuše, da oružani idu na njih. Bježali su putovima poljskim i stazama gorskim.
3 A sinovi Izraelovi videći, gdje bježe, nagnuše za njima. Siđoše, trubeći u trube i vičući za njima.
4 Asirci ne ostadoše zajedno, nego uzeše bježati na vrat na nos. A sinovi Izraelovi gonili su ih u jednome redu i ubijali sve, koje su mogli stignuti.
5 Onda Ozija posla glasnike u sve gradove i krajeve izraelske.
6 Svaki kraj i svaki grad posla za njima momčad izabranu naoružanu, i tjerali su ih oštricom mača sve do međa područja svojega.
7 Ostali, što su bili u Betuliji, uđoše u tabor asirski, uzeše plijen, što su bili ostavili Asirci bježeći, i vratiše se natovareni veoma.
8 Oni, koji se kao pobjednici vratiše u Betuliju, donesoše sa sobom sve ostalo, što je bilo pripadalo neprijateljima, sitnu i krupnu stoku i sve pokretno imanje bez broja, tako da se svi od najmanjega do najvećega obogatiše plijenom njihovim.
9 A veliki svećenik Joakim dođe iz Jeruzalema u Betuliju sa svim svećenicima svojim, da vidi Juditu.
10 Kad ona izađe preda nj, blagosloviše je svi jednim glasom i rekoše: »Ti si slava Jeruzalema, ti radost Izraela, ti čast naroda našega!
11 Ti si junački radila, i srce je tvoje bilo jako, jer si ljubila čistoću i poslije muža svojega nijesi poznavala drugoga. Stoga te je ruka Gospodnja jačala, i stoga ćeš biti blagoslovena do vijeka.«
12 Sav narod reče: »Neka bude! Neka bude!«
13 Narod izraelski jedva je mogao za trideset dana posakupiti plijen asirski.
14 Sve, što se našlo da je bilo Holofemovo, dadoše Juditi: zlato, srebro, haljine, drago kamenje i svakovrsno posuđe. Sve joj darova narod.
15 Narod, žene, djevojke i mladići, svi su se radovali uz harfe i citare.
| Judita (Šarić) |