Judita (Šarić)/Glava 11.
| Judita (Šarić) |
1 Tad joj Holoferne reče: »Budi mirna! Ne plaši se u svom srcu! Jer ja nikad ne naudih čovjeku, koji je htio služiti Nabuhodonozoru kralju.
2 I da me nije bio prezreo narod tvoj, ne bih ja bio podigao koplja svojega na nj.
3 A sada mi kaži: Zašto si otišla od njih i odlučila da dođeš k nama?«
4 Judita mu odvrati : »Čuj riječi služavke svoje! Jer ako budeš poslušao riječi služavke svoje, Gospod će svršiti djelo s tobom.
5 Tako da je živ Nabuhodonozor, kralj svijeta, i tako da je živa sila njegova, koju ti dade, da pokara sve, što zađoše! Preko tebe ne služe mu samo ljudi. I zvijeri poljske slušaju ga.
6 Mudrost se duha tvojega pronosi po svim narodima, i sav je i svijet doznao, da si ti jedini dobar i moćan u svemu kraljevstvu njegovu, i u svim zemljama slavi se ratna vještina tvoja.
7 A nije sakriveno ni ono, što je govorio Ahior, a i to se zna, što si i zapovjedio, da mu se dogodi.
8 Jer stoji, da je Bog naš grijesima tako uvrijeđen, da je po prorocima svojim objavio narodu, da i će ga predati za grijehe njegove.
9 I kako znadu sinovi Izraelovi, da su uvrijedili Boga svojega, spopade ih strah od tebe.
10 Osim toga i glad je navalila na njih, a kako je i voda presušila, broje se već među mrtve.
11 Napokon zaključiše da pokolju stoku svoju i piju krv njezinu.
12 Što je od žita, vina i ulja posvećeno Gospodu, Bogu njihovu, i u što dirnuti Bog je zabranio, misle upotrijebiti za se. Hoće da pojedu, što ne bi smjeli ni rukama dodirnuti. Kad dakle to čine, zacijelo će se predati u propast.
13 Kad sam ja, služavka tvoja, to doznala, otidoh od njih, i Gospod me posla, da ti to javim.
14 Jer ja, služavka tvoja, štujem Boga i sada kod tebe, i tvoja će služavka izaći, i pomolit ću se Bogu.
15 I on će mi kazati, kad će im vratiti grijeh njihov, i ja ću ti to odmah dojaviti. Pa ću te provesti kroz Jeruzalem, i imat ćeš sav narod Izraelov kao ovce, koje nemaju pastira, i ne će ni pas zalajati na te.
16 To mi je objavila providnost Božja.
17 Jer se Bog srdi na njih, ja sam poslana, da ti to javim.«
18 Sve ove riječi dopale se Holofernu i slugama njegovim, čudili su se mudrosti njezinoj i govorili su jedan drugomu:
19 »Nema takve žene na svijetu ni u licu ni u ljepoti ni u mudroj riječi.«
20 Holoferne joj reče: »Dobro je učinio Bog, koji te je poslao pred narodom, da ga predaš u ruke naše.
21 Dobro je obećanje tvoje. Ako mi ga ispuni Bog tvoj, bit će on i moj Bog, a ti ćeš biti velika u dvoru Nabuhodonozorovu, i ime će se tvoje spominjati po svemu svijetu.«
| Judita (Šarić) |