Joel (Šarić)/Glava 1.

Izvor: Wikizvor
Joel (Šarić)


1 Riječ Gospodnja, koja dođe Joelu, sinu Petuelovu.

2 Čujte, starci slušajte, svi stanovnici zemlje! Je li se ikada tako što dogodilo vaše dane i u dane otaca?

3 Propovijedajte o tom djeci svojoj, djeca vaša svojoj djeci i ova budućemu pokoljenju! -:

4 Što osta od grisca, izjede skakavac. Što osta od skakavaca, izjede žderalica, što osta od žderalice, izjede ljupilac.

5 Prenite se, pijanice, plačite! Sve vinopije, tugujte za novim vinom, jer je oteto iz usta vaših.

6 Jer je prekrio zemlju moju narod silan i bez broja. Zubi su njegovi zubi lavovi. Čeljusti su njegove kao u lavice.

7 Potro je vinovu lozu moju, smokvu moju osušio, polomio ju i ogulio, bijele joj se grane.

8 Tuguj kao djevojka, u odjeći žalosti za mladim zaručnikom!

9 Nesta žrtvenih prinosa i naljeva u kući Gospodnjoj. Tuguju svećenici, sluge Gospodnje.

10 Opustjelo je polje, uvenula je zemlja, jest, žito je uništeno, usahnulo je vino, nestalo je ulja.

11 Uplašeni stoje seljaci, ridaju vinogradari, zbog pšenice i ječma, jer je propala na njivi žetva.

12 Posahnula je loza, uvela je smokva, šipak, palme i jabuka: sva su se drveta poljska posušila. Jest, nestalo je radosti kod ljudi.

13 . Opašite se, naričite, svećenici! Ridajte, sluge žrtvenika! Dođite, probdijte noć u odjeći pokorničkoj, vi, sluge Boga mojega, jer je nestalo u kući Boga vašega žrtvenih prinosa i naljeva.

14 Naredite sveti post! Sazovite svečanost! Skupite starješine, sve stanovnike zemaljske u kući Gospoda, Boga svojega, i vapijte Gospodu:

15 Jaoh dana, jer je blizu dan Gospodnji dolazi, i kao uništenje od Svemoćnoga.

16 Nije li oteta hrana ispred očiju naših, kući Boga našega radost i veselje?

17 Usjevno zrno leži trulo pod grudama. Prazne stoje žitnice. Raspadaju se spreme, jer posahnu žito.

18 I kako uzdiše stoka! Raspršena su stada goveda, jer nemaju paše; i sitno blago gine.

19 K tebi, Gospode, vičem, jer žega spali pasišta u pustinji. Plamen popali sva drveta u polju.

20 I zvijer poljska viče dašćući za tobom, jer su usahnuli potoci, žega je spalila pasišta u pustinji.


Joel (Šarić)