Job (Šarić)/Glava 15.
| Job (Šarić) |
1 Tada odgovori Elifaz iz Temana:
2 Smije li mudar čovjek odvratiti tako prazno? Smije li se nadimati vjetrenastom riječi?
3 Prepiranje riječima ne vodi dalje i ne pomaže ništa.
4 Pa i strah Božji ti razbijaš i zabranjuješ štovanje Boga.
5 Jer zlodjela tvoja uče tvoja usta, izbiraš govor lukavaca.
6 Grješnikom te čine usta tvoja, ne ja; usne tvoje govore proti tebi
7 Jesi li se ti prvi čovjek rodio i jesi li prije svih humova sazdan?
8 Jesi li u vijeću Božjem slušao, i jesi li ti jedini pokupio mudrost?
9 Što ti znaš, a da mi ne bismo znali, i što ti poznaš, a da bi nama bilo skriveno?
10 Među nama ima sijedih i starih ljudi, starijih od oca tvojega.
11 Jesu li ti premalene utjehe Božje, riječ blaga k tebi upravljena?
12 što te razdire srce tvoje, i što tako mrko gledaju oči tvoje?
13 Te okrećeš proti Bogu duh svoj, i usta tvoja govore takve riječi!
14 što je čovjek, da bi mogao biti čist, i rođeni od žene, da bi bio pravedan?
15 Eto, on se ne uzda u svece svoje, pa ni nebesa nijesu mu čista.
16 A kamoli čovjek, sasvim pokvareni, koji pije zlodjela kao vodu.
17 Ja ću ti reći, poslušaj me! Samo; pripovjedit ću h, što sam vidio.
18 što mudraci rekoše i ne zatajiše, što primiše od otaca svojih,
19 Kojima je samim bila dana zemlja, i u sredini njihovoj nije sjedio tuđin.
20 Zlikovac se muči sve dane, i nasilniku je malo godina određeno.
21 Strah mu zuji u ušima, usred sreće napada ga mač.
22 Ne nada se, da će umaknuti noći, kaznenom je sudu dosuđen.
23 Tumara za kruhom, ali gdje da ga nađe; zna, da mu se plibližuje dan propasti.
24 Tjeskoba i nevolja straše ga navaljuju na njega kao kralj spreman za boj.
25 Jer je proti Bogu digao ruku i Svemoćnomu se opro.
26 Trčao je probi njemu tvrdoglavo sa svojim debelim zgrbljenim štitom.
27 Jer je pokrio lice svoje pretilinom i salo navaljao na bokove svoje.
28 Uzeo je gradove raskopane za stan i kuće zapuštene, što su bile određene za propast.
29 Neće biti bogat, i neće se podići imetak njegov; on više neće uhvatiti korijena u zemlji.
30 Noći neće umaknuti, žega će osušiti grane njegove, dahom usta svojih nestat će.
31 Prevareni neka se ne uzda u ništavost, jer taština je, što on napokon dobije.
32 Još prije vremena uvenut će, granje se njegovo neće opet zelenjeti.
33 Otrgat će se kao s loze nezreo grozd njegov, i pupci će se njegovi kao s masline pobacati.
34 Jer je neplodan rod bezbožnika, i oganj će popaliti kuće nepravde.
35 Začinju nevolju i rađaju muku, i krilo njihovo donosi na svijet samo prijevaru.
| Job (Šarić) |