Jošua (Šarić)/Glava 14.
| Jošua (Šarić) |
1 Ovo je, što dobiše sinovi Izraelovi u zemlji kanaanskoj kao baštinu, što im svećenik Eleazar i Jošua, sin Nunov, i plemenski poglavari izraelskih plemena
2 Kao baštinu njihovu razdijeliše ždrijebom, kao što je bio Gospod odredio preko Mojsija za devet plemena i polovinu plemena.
3 Dvjema plemenima i polovini plemena bio je naime Mojsije odredio baštinu s onu stranu Jordana, a Levitima nije bio dao baštine među njima.
4 Jer sinova Josipovih bila su dva plemena: Manaseh i Efraim. A Levitima ne dadoše dijela u zemlji, nego samo gradove za prebivanje i pašnjake njihove za stoku njihovu i za blago njihovo.
5 Kako je bio Gospod zapovjedio Mojsiju, tako učiniše sinovi Izraelovi i razdijeliše zemlju.
6 Tada pristupiše sinovi Judini k Jošui u Gilgali, i Kaleb, sin Jefuneov, Kenizej, reče mu: "Ti znaš, što je odredio Gospod Mojsiju, čovjeku Božjemu, za me i za te u Kadeš-Barneu.
7 Bilo mi je četrdeset godina, kad me posla Mojsije, sluga Gospodnji, iz Kadeš-Barnea, da uhodim zemlju, i donesoh mu izvještaj, kako sam mislio u svojemu srcu.
8 A moji drugovi, koji su išli s menom, uplašiše srce narodu, ali ja sam posve bio na strani Gospoda, Boga svojega.
9 I zakle se Mojsije onaj dan: "Zemlja, na koju je stupila noga tvoja, ima dopasti tebi i sinovima tvojim kao baština u vječna vremena, jer si posve stupio na stranu Gospoda, Boga mojega.
10 I Gospod me, kako vidiš, po svojemu obećanju sačuva u životu punih četrdeset i pet godina od vremena, kad Gospod reče Mojsiju onu riječ, dok je Izrael išao po pustinji, i sad, eto, imam osamdeset i pet godina.
11 Danas sam još krepak kao onda, kad me je Mojsije poslao. Moja danas snaga još je kao snaga moja onda, kad se je trebalo boriti i dolaziti i odlaziti.
12 Zato daj mi sada tu gorovitu zemlju, za koju je onda govorio Gospod, jer ti si sam onda čuo, da su tamo Anakovci i veliki utvrđeni gradovi. Možda je Gospod s menom, i ja ću ih moći protjerati, kako je to obećao Gospod."
13 Tada ga blagoslovi Jošua, i on dade Kalebu, sinu Jefuneovu, Hebron kao baštinu.
14 Zato pripada Hebron Kalebu, sinu Jefuneovu, Kenizeju, kao baština sve do današnjega dana, jer se je naime on svom dušom držao Gospoda, Boga Izraelova.
15 Hebron se je prije zvao grad Kirjat-Arba; jer Arba je bio najveći čovjek među Anakovcima. I zemlja počinu od rata.
| Jošua (Šarić) |