Jaša Dalmatin/VII
| ← VI | Jaša Dalmatin, potkralj Gudžerata — VII. Prodaje se sužanj autor: Ivana Brlić-Mažuranić |
VIII → |
Stari Jusuf imao zeta Ahmeda, tvrdoga trgovca kakav je i sam bio. No Jusuf je proživio svoj život i skuckao svoj imetak, sve paru po paru, prevozeći drvo, kožu i voće preko Bospora. Sve što je bilo više, tome se starac s jedne strane divio - (jer, bezbeli, gdje je toliko više pogibli, mora da je i dobitak toliko veći) - a s druge strane plašio se takovih pothvata u kojima je i opasnost i zarada neizvjesna. Ahmed, naprotiv, koji se već u svome životu bijaše i topio u moru i gušio u požaru te dopao gusarskih ruku, pa se iz njih nakon nekoliko mjeseci zagonetno izvukao (govorilo se o vezi njegovoj sa gusarima na obali Alžira) - Ahmed je snovao široko i smiono. - Lice u Ahmeda bilo je začudno bjeloputno. Gotovo je bliještila bjelina i glatkost ovog lica, a crvena kovrčasta bradica plamsala je oko te bjeline prijetećim plamenom. Ipak su crte Ahmedova lica stalno izražavale neki blagi mir i neku slatku nježnost, pa je cijeli lik njegov uslijed ovih suprotnosti činio dojam koji ga je na prvi pogled isticao kud god bi došao.
Već odavna nije Ahmed bio onakav mali trgovčić, kakovih je bilo na stotine u ovom carigradskom predgrađu. I njegova se kuća odvojila od tog predgrađa po svom ukusnom i biranom obliku, po svojoj veličini i skladu, a pogotovo po mjestu gdje je bila sagrađena. Stajala je ona donekle osamljena - na skrajnjem šiljku predgrađa. Izgledalo je kao da je Ahmedova kuća već pošetala prema samom Saraju, te da samo čeka pravi čas pa da se uklopi u taj sklop otmjenih domova koji okružuju prijestolje padišaha.
Ahmed je u svim svojim pothvatima imao veliku prednost. Bio je on čovjek koji se bijaše daleko izdigao nad svoj neposredni okoliš, a da ipak nije izgubio ni navike ni vještine u običnom tjelesnom radu i naporu. On je ovakav rad i nadalje držao osnovom svih svojih budućih uspjeha na koje bijaše uperio. Sada, u naponu svoje dobi, bijaše on stvorio smionu odluku da će se sa svojim tovarom dati na put u Indiju. Njegove veze dovele ga do poznanstva sa pustolovnim mladim Bolonjezom Lodovicom Barthemom, naučnikom u ljevaonici topova. Taj golobradi mladić - pun častohleplja - raspalio je svojim živim pripovijedanjem Ahmeda za put u Gudžerat. Odavna se širili glasovi o sili i o moći sultana gudžeratskog Mahmuda Begra, o bogatstvu i nevjerojatnim dragocjenostima, o darežljivosti njegovoj i pripravnosti kojom šah miti, priziva i prima iz dalekih strana sve ono što može da još podigne njegov ugled i njegovu moć, a pogotovo sve novotarije koje mogu da okite novom raskoši i osiguraju novim oružjem njega i njegov dvor. Barthema je Ahmedu stavio izravan prijedlog i donio gotovu osnovu. On - Barthema - sabrat će i pribaviti Ahmedu takovu robu i takove darove koji će Ahmedu pribaviti pristup do sultana gudžeratskoga i otvoriti mu - sultanovom dozvolom - trgovinu po Indiji. Što ovo može da unese, dobro je znao i Ahmed i Barthema. A Ahmed će za uzvrat pripraviti Barthemi putove da bude - kad se usavrši u lijevanju i baratanju vrućim oružjem - primljen kao vještak na dvor bojovnog padišaha Mahmuda Begra.
Ahmed promisli i - odluči.
Iste večeri dok je Jaša lutao među bedemima Saraja, nađe se već pred mračak stari Jusuf u dućanu Selima. Sjedio Selim na debeloj - vještački u četvero pletenoj - rogožini. Pred njim djevojka Židovka. Došla da kupi iglu vezenku. Ne maknuvši se sa svog mjesta, privuče Selim kukastim štapom k sebi oveliku limenu kutiju. Izabere iz nje tri mjedene igle, hvatajući ih oprezno samo za ušicu. Zatim digne lijevu ruku i zabode krajnje šiljke igala u tvrdu jabučicu svog palca.
- "Evo biraj," pruži spram Židovke ruku na kojoj su štrljile igle. Igle bile u tri debljine. Židovka je znala da ne smije da dotakne igala da se ne bi nahukale. Nagnu se i promotri.
- "Daj mi srednju", reče.
Selim izvadi odabranu iglu iz palca i dade je mušteriji. Ostale dvije, kako ih ne bi više taknuo, strese sa palca u kutiju udarivši dlanom o rub kutije.
- "Što je Jusufe?" obrati se na starca kad bijaše izišla djevojka.
- "A ništa! Tako!" - sjedne Jusuf do njega.
Dugo je potrajalo i vodilo preko loše ljetine misirača, preko posljednjeg požara, preko lopovluka vodonoša i preko pobune u Skadru, dok u jedan tren svanu Selimu: došao je da kupi Jašu. Bio Selim baš po Jaši načuo o Ahmedovu putu u Indiju, a Jusuf od one zgode sa brodicom dobro znade da bi Jaša bio siguran za pratnju. Iskusni Jusuf osjeti u isti tren da se Selim dosjetio o čemu se radi. No oba prešutiše. Borili se istim oružjem i jednakom vještinom. Borba je morala dugo trajati.
- "Moj zet putuje u Indiju", konačno će Jusuf.
Tuj smo! pomisli Selim, ali se odmah vješto zadivi nenadanoj novosti.
- "Vjere mi, čudo od čovjeka. Blago tebi s ovim promećurnim zetom. Nu oprosti Jusufe. Moram da pođem. Čeka me Mojše da pogledamo tovar kože."
Vidi ti lisca! Hoće da upita Mojše koliko da mi zacijeni sužnja! - brecne se u sebi Jusuf. Odmah zagrize u gorku jabuku te upita Selima pošto bi mu prodao dječaka Dalmatina. Jusuf odlučio da za Jašu dade najvišu cijenu jer se u svojoj staračkoj tvrdoglavosti ustobočio na ovaj kup. Selim pako naslutio ovo i zato odlučio da Jašu proda baš Jusufu i nikome drugome. No ovo potonje Jusuf nije znao - i tu bijaše slaba strana Jusufova u ovom pazaru od Istoka. Razilazili su se uvelike. Jusuf davao dva dukata - Selim tražio pet.
- "I ne poznajem ga, Selime! Možda ne vrijedi ni dva perpera. Skačem ko mačak u hladnu vodu."
E, bekrijo! - a tko ti je doveo brodicu? - u sebi će Selim - ali glasno reče:
- Živa istina. Ne poznaješ ga. No znaš šta je? Iskušaj ga. Poslat ću ti ga na dva dana. Ne daj mu ni jesti ni piti za oba dana, a naredi mu da sve vrijeme nosi kamen iz tvoje avlije u more. Vidjet ćeš kako će raditi i gladan i žedan. (Nadao se opravdano Selim da će poslije ovakova pokusa moći više zatražiti za sužnja.)
- I ja sam ga tako iskušao, a bio je još dijete. A znaš li što je uradio kad sam mu druge večeri donio hljeba? Metnuo ga na stranu i rekao: "Neka stoji dok iznesem još ovo tri puta."
- T! t! t! - mljaskao kao u čudu Jusuf, a u sebi pomisli: lažeš kao pseto, ugursuze!
Selim ovoga puta nije lagao, no vido je kako Jusuf misli da on laže, i to mu je uvelike godio.
Pogodili se konačno za četiri dukata.
- I još nešto - reče Selim. - Dat ćeš mi jedno mlado janje prida da znam kad sam sužnja prodao.
- E, nek vidiš da nisam cicija - odvrati Jusuf. - Dat ću ti janje ama-ha! - U sebi doda: baš imam jedno što ga ispiše krpelji. Jusuf htjede da odmah povede sužnja, ali Jaše još nije bilo s mamelučkog poslanstva.
- Doći ću zorom po njega - reče Jusuf i odgega pušući sam sebi u čupavu bradu: - Skotovi mamelučki! Tko zna!
Jaša, oslobodivši se iz Saraja, hrlio je nizbrdice i ne sluteći da je prodan za nekoliko dukata i za jedno krpeljivo janje.
Zora se upravo rasplamsala. S bedema Saraja oglasi se jutarnji rog. Jaša se ogleda onamo.
- Valaj, puši sada, Ture, što ti sapa daje, samo kad sam ja izašao - i okrenu žustro da proslijedi put.
Al prsima o prsa udari o starog Jusufa.
- Ele! nitkove, ele! ele! Sad li se vraćaš? - zasikta Jusuf, te uhvativši Jašu objema rukama za ramena, htjede da ga prodrma.
Jaša jednim kretom strese ruke starčeve kao dva suha lista s grane i začuđeno izbaci:
- A šta to tebe košta, starče? - No u isti tren odnekuda kao munja sunuše dvije usporedne misli u Jaši: Kupio me! - Indija!
Još Jaša i ne domisli, ali već mu nasred lica pade nemili udarac staračke ruke.
- Evo šta me košta! - bijesno zapišti Jusuf.
Vrući val srdžbe oblije Jašu - ruke mu se podignu da zgrabe starca. No dva se braniča isto tako brzo podigoše u Jaši Dalmatinu. Starješina! - nije na meni da s njime obračunavam. Pa onda: sva je moja probit na igri!
Jaša stisnu zube i suspregnu srdžbu. Kao stup stajao je pred starcem.
- Sad si vidio, nitkove - zapuha se Jusuf. - A sad naprijed! Potrči da te vidim kakav si.
Ponovno vrući val oblije Jašu. I dok je lakim hitrim kasom trčao ravnim putem pred Jusufom, dizao je taj val u mladom sužnju najdublje dubljine krvi i najveći poriv volje i odlučnosti. "Tako mi mlade nedjelje, neće uvijek tako biti!"
Jusuf je s užitkom motrio vitke, krepke bokove i snažna ramena mladića kojemu su mišići skladno i bez napora igrali u trku. "Nisam skupo platio!" pogladi Jusuf bradu.
Tako započe put Jaše Dalmatina u Indiju.