Izlazak (Šarić)/Glava 15.
| Izlazak (Šarić) |
1 Tada zapjeva Mojsije sa sinovima Izraelovim u hvalu Gospodu ovu pjesmu. Pjevali su ovako: "Pjevat ću Gospodu, jer je veoma silan; konja i konjanika baci u more!
2 Bog je jakost moja i pjesma moja, jer mi postade spasitelj! To je Bog moj, zato ću ga slaviti! Bog oca mojega, zato ću ga veličati!
3 Jak je u boju Gospod, ime mu je Gospod!
4 Kola faraonova i vojsku njegovu pobaca u more. Cvijet boraca njegovih utonu u Crvenom moru.
5 Valovi ih pokriše kao kamen propadoše u dubinu.
6 Desnica tvoja, Gospode, silna je jakošću; desnica tvoja, Gospode, satre neprijatelja!
7 Puninom veličanstva svojega srušio si protivnike; pustio si gnjev svoj i prožderao ih kao strnjiku!
8 Od daha nosa tvojega nabujaše vode visoko kao nasip stadoše valovi, stvrdnuše se valovi u moru.
9 Neprijatelj tada pomisli: 'Potjerat ću ih, stignut ću ih, razdijelit ću plijen; nasitit će ih se pohota moja; trgnut ću mad svoj, uništit će ih ruka moja!'
10 Ti dahnu dahom svojim, i more ih proguta; kao olovo utonuše u vodi silovitoj!
11 Tko je od bogova kao ti, Gospode, tko je kao ti, tako sjajan u veličanstvu divnom? Tako strahovit u djelima slavnim, čudesna su djela tvoja!
12 Ti samo pruži desnicu svoju, i ona već proždrije zemlju!
13 Milošću svojom vodio si narod, što si ga oslobodio; vodio si ga jakošću svojom u sveti stan svoj.
14 Čuše to narodi i zadrhtaše; muka spopade stanovnike filistejske.
15 Knezovi se edomski prestrašiše, drhtanje spopade vođe moapske; svi se stanovnici kanaanski uplašiše.
16 Strah i trepet spopade ih; od jakosti ruke tvoje kamenom se okameniše. Tako prođe, o Gospode, narod tvoj; tako prođe narod tvoj, što si ga zadobio.
17 Ti ga odvede i zasadi na gori, koja je svojina tvoja, na mjestu, što si ga, Gospode, stvorio za stan sebi, u Svetištu, što su ga, Gospode, gradile ruke tvoje.
18 Gospod je kralj u vjekove!"
19 Kad naime konji faraonovi, kola njegova i sprege njegove uđoše u more, povrati Gospod na njih vode morske, a uto sinovi Izraelovi prijeđoše po suhu posred mora.
20 Tada uze proročica Mirjama, sestra Aronova, talambas u ruku, i sve žene njoj se pridružiše s talambasima i u kolu.
21 Mirjam im je naprijed pjevala: "Pjevajte Gospodu, jer je silan. Konje i konjanike pobaca on u more!"
22 Mojsije podiže sinove Izraelove od Crvenoga mora, i otidoše dalje u pustinju Šur, i putovali su tri dana u pustinji, a ne nađoše vode.
23 Kada dođoše u Maru, ne mogoše piti vode u Mari, jer je bila gorka. Zato se prozva Mara.
24 Narod je mrmljao proti Mojsiju i govorio: "A što ćemo piti?"
25 I on zavapi Gospodu, i Gospod mu pokaza drvo. Kad ga baci u vodu, postade voda slatka. Ondje mu dade zakon i pravo, i ondje ga stavi na kušnju.
26 On reče: "Ako doista budeš rado slušao glas Gospoda, Boga svojega, i ako budeš činio, što je pravo u očima njegovim, i ako se pokoriš zapovijedima njegovim i ispuniš sve uredbe njegove, onda nijedne od onih bolesti, što sam ih stavio na Egipat, neću pustiti na tebe. Dapače ja, Gospod, bit ću spasitelj tvoj."
27 Nato dođoše u Elim, gdje je bilo dvanaest izvora i sedamdeset palma, i tu se utaboriše kod vode.
| Izlazak (Šarić) |