Izlazak (Šarić)/Glava 16.

Izvor: Wikizvor
Izlazak (Šarić)


1 Sva zajednica sinova Izraelovih podiže se od Elima i dođe u pustinju Sin, koja leži između Elima i Sinaja, petnaesti dan drugoga mjeseca nakon izlaska iz zemlje egipatske.

2 Zbog pustinje mrmljala je sva zajednica sinova Izraelovih proti Mojsiju i Aronu.

3 Sinovi Izraelovi rekoše im: "Radije bismo ipak bili pomrli od ruke Gospodnje u zemlji egipatskoj, kad smo sjedili kod lonaca svojih s mesom i jeli do sitosti. A vi nas odvedoste u ovu pustinju, da pomorite svu zajednicu glađu."

4 Tada reče Gospod Mojsiju: "Dobro, učinit ću, da vam daždi kruh s neba. Narod neka onda izlazi van i sebi skupi koliko mu treba na dan. Hoću da ga time stavim na kušnju, da li će se ravnati po zakonu mojem ili neće.

5 A kad budu šesti dan pripravili, što su donijeli, bit će dvaput toliko, koliko bi nakupili svaki dan."

6 Mojsije i Aron objave potom svima sinovima Izraelovim: "Večeras ćete spoznati, da je Gospod onaj, koji vas izvede iz zemlje egipatske.

7 A sutra ćete vidjeti slavu Gospodnju, jer je on čuo mrmljanje vaše proti Gospoda, A što smo mi, da mrmljate proti nas?"

8 Mojsije nastavi: "Po tom, da vam Gospod dati večeras da jedete mesa i ujutro kruha do sitosti. Spoznat ćete, da je Gospod čuo mrmljanje vaše, što ga podigoste proti njega, jer što smo mi? Nije proti nama bilo upravljeno mrmljanje vaše, nego proti Gospoda."

9 Nato reče Mojsije Aronu: "Zapovjedi svoj zajednici sinova Izraelovih: 'Pristupite pred Gospoda, jer je on čuo mrmljanje vaše.'"

10 Kad onda Aron to saopći svoj zajednici sinova Izraelovih i oni pogledaše prema pustinji, objavi se slava Gospodnja u oblaku.

11 A Gospod reče Mojsiju:

12 "Čuo sam mrmljanje sinova Izraelovih. Kaži im ovo: 'Večeras ćete dobiti da jedete mesa i sutra ćete se ujutro nasititi kruha. Tako ćete spoznati, da sam ja Gospod, Bog vaš.'"

13 I doista: uvečer doletje jato prepelica i pokri tabor. A sutradan prostrla se rosa okolo tabora.

14 Kad ishlapila rosa, ležalo je po pustinji nešto sitno, zrnato, sitno kao mraz na zemlji.

15 Kad to vidješe sinovi Izraelovi, uplaše jedan drugoga: "Što je to?" Jer nijesu znali, što je bilo. Mojsije im reče: "To je kruh, što vam ga dade Gospod da jedete.

16 Ovo zapovijeda Gospod: 'Svaki od vas neka nakupi toga, koliko mu treba: jedan omer za svakoga prema broju osoba vaših! Ali svaki neka uzme od toga samo za one, koji su mu u šatoru.' "

17 Sinovi Izraelovi učiniše tako i nakupiše, jedan mnogo, drugi malo.

18 Kad izmjeriše na omer, ne dođe vise onomu koji nakupi mnogo, niti manje onomu, koji nakupi malo. Svaki nakupi koliko mu je trebalo.

19 Dalje zapovjedi im Mojsije: "Nitko da ne sačuva što od toga do sutra!"

20 Ali oni ne poslušaše Mojsija, nego neki sačuvaše nešto od toga do sutra. Ali to se ucrva i sagnji. Zato se Mojsije rasrdi na njih.

21 Tako bi oni to skupljali svako jutro, svaki koliko bi mu trebalo. Ali čim bi sunce ugrijalo, to bi se rastopilo.

22 Sedmi dan nakupiše dvaput toliko hrane, dva omera na osobu. Sve starješine zajednice dođoše i javiše to Mojsiju.

23 On im odgovori: "Ovo zapovijeda Gospod: Sutra je dan odmora, sveta subota Gospodnja. Što hoćete da pečete, pecite, i što hoćete da kuhate, kuhajte! Sve, što preostane, ostavite za sebe na stranu, da se sačuva za sutra!"

24 Ostaviše dakle to na stranu do sutra, kao što je bio zapovjedio Mojsije, i nije zaudaralo i nije se našao crv u tome.

25 Mojsije zapovjedi: "Jedite to danas; jer je danas subota Gospodnja! Danas nećete ništa naći na polju.

26 Šest dana skupljajte! Sedmi je dan subota; taj dan nema ništa!"

27 Kad sedmi dan izađoše neki od naroda da skupljaju, ne nađoše ništa.

28 Onda reče Gospod Mojsiju: "Dokle ćete se još nećkati da izvršujete zapovijedi i zakone moje?

29 Pomislite ipak, da vam Gospod dade subote! Zato vam daje šesti dan hrane za dva dana. Svaki neka ostane kod kuće! Neka nitko sedmi dan ne ostavlja stana svojega!"

30 Tako je svetkovao narod sedmi dan subotu.

31 A sinovi Izraelovi prozvaše to mana. Bila je kao sjeme korijandrovo bijela, i okus joj je o kao od medena kolača.

32 Mojsije proglasi: "Ovo nalaže Gospod: Pun omer neka se od toga sačuva za buduće naraštaje, da vide hranu, kojom sam vas hranio u pustinji, kad vas izvedoh iz zemlje egipatske!"

33 Stoga zapovjedi Mojsije Aronu: "Uzmi vrč, naspi u njega pun omer mane i metni ga pred kovčeg zavjeta, da se čuva za buduće naraštaje!"

34 I stavi ga Aron pred kovčeg zavjeta, da se čuva, kao što je bio Gospod naložio Mojsiju.

35 Sinovi Izraelovi jeli su manu četrdeset godina, dok ne dođoše u zemlju napučenu. Jeli su manu, dok ne dođoše na među zemlje kanaanske.

36 Omer je deseti dio efe.

Izlazak (Šarić)