Izaija (Šarić)/Glava 8.

¹ Gospod mi reče dalje: "Uzmi ploču veliku i napiši na njoj pismom čovječjim: 'Maher-Šalal-Haš-Baz - Hitro grabi, brzi plijen'

² I uzmi mi usto pouzdane svjedoke, naime svećenika Uriju i Zahariji, sina Berekijina!"

³ Tada ja pristupih k proročici, ona zatrudnje i rodi sina. A Gospod mi zapovjedi: "Maher-Šalal-Haš-Baz;

⁴ Jer prije nego još dječak nauči zvati oče i majko, donijet će se bogatstvo od Damaska i plijen od Samarije pred kralja asirskoga."

⁵ Dalje još reče mi Gospod:

⁶ "Jer ovaj narod prezire vode Šiloaha, što teku tiho, i drži s Resinom i sinom Remalijinim,

⁷ Zato, evo, Svemogući će navesti na njih silne, velike vode Eufrata: "kralja Asirije i svu moć njegovu. On će se popeti iznad svih korita svojih, izaći će iznad svih obala svojih.

⁸ Razlit će se preko Jude, zaplavit će i poplaviti, dok dođe do grla, Krila će mu se raširiti preko sve kolike zemlje tvoje, o Emanuele!

⁹ Bjesnite samo, narodi - i dršćite! Čujte, sve daljine zemlje! Oružajte se - dršćite! Oružajte se, dršćite!

¹⁰ Snujte osnovu - ona će se ipak uništiti! Stvorite odluku - neće biti od nje ništa, jer Bog je s nama.

¹¹ Jer mi ovako reče Gospod, kad je ruka njegova teško ležala na meni i on me opomenuo, da ne idem putem ovoga naroda:

¹² "Ne zovite urotom sve ono, što ovaj narod zove urotom; i onoga, čega se on boji, ne bojte se i ne plašite se!

¹³ Gospoda nad vojskama, njega držite svetim! On neka vam je strah, i on neka vam je bojazan!

¹⁴ On će vam postati povod svetosti, kamen spoticanja, hrid spoticanja za obadvije kuće Izraelove, zamka i mreža za stanovnike Jerusalema.

¹⁵ Mnogi se od njih spotiču i padaju, bit će satrveni, zapleteni i uhvaćeni."

¹⁶ Ja ću sačuvati svjedočanstvo, zapečatiti objavu u svojim učenicima.

¹⁷ Čekat ću Gospoda, koji skriva lice svoje od kuće Jakovljeve, i ufat ću se u njega.

¹⁸ Evo, ja i djeca, koju mi je darovao Gospod, jesmo postavljeni za znak i znamenje u Izraelu od Gospoda nad vojskama, koji stanuje na gori Sionu.

¹⁹ I ako vam reknu: "Pitajte vračare i gatare, koji šapću i guču!", odgovorite: "Ne treba li narod da pita Boga svojega? Zar da pita mrtve za žive?"

²⁰ Tražite zakon i objavu! Tko ne govori tako, njemu više nema, zore.

²¹ Hoda naokolo, zabrinut i gladan. A kad ogladni, upada u gnjev i psuje svojega kralja i Boga!

²² Okretat će se prema gore i gledat će dolje na zemlju. A eto, ti je samo nevolja i tmina, tjeskoban mrak.

← Glava 7.

Izaija (Šarić)

Glava 9. →