Prijeđi na sadržaj

Izaija (Šarić)/Glava 52.

Izvor: Wikizvor
Izaija (Šarić)

1 Ustani, ustani, obuci se u snagu svoju, Sione! Obuci sjajne haljine svoje, Jerusaleme, grade sveti, jer ni jedan, koji je neobrezan i nečist, neće više ući u tebe.

2 Otresi prah sa sebe! Ustani, zarobljena četo Jerusalema! Skini okove s vrata svojega, zarobljena četo, stanovništvo Siona!

3 Jer ovako veli Gospod: "Zabadava su vas prodali; pa ćete se i bez novaca iskupiti."

4 Jer ovako veli svemogući Gospod: "Najprije siđe narod moj u Egipat, da boravi tamo u tuđini. Asirija ga pritisnu zabadava.

5 A sada", - veli Gospod - "što imam ovdje još da činim? Jer je narod moj zarobljen zabadava. Gospodari se njegovi hvale, - veli Gospod. - "Neprestano, svaki čas huli se na ime moje.

6 Zato će narod moj spoznati ime moje. Zato će spoznati u onaj dan, da sam ja, koji govori: 'Ovdje sam'."

7 Kako su krasne na gorama noge glasnika radosti, koji navješćuju mir, koji donose radosnu vijest dobra, koji oglašuje spasenje, koji govori Sionu: "Bog tvoj kraljuje."

8 Čuj, stražari tvoji podižu glas, svi kliču, jer okom u oko vide puni radosti povratak Gospodnji u Sion.

9 Klikujte u sav glas, ruševine Jerusalema, jer Gospod tješi narod svoj. On otkupljuje Jerusalem.

10 Gospod je pokazao svetu mišicu svoju pred očima svih naroda. Svi krajevi zemlje gledaju spasenje Boga našega.

11 Proč, odlazite, izađite odatle, ne dotičite se ničega nečista! Izađite iz područja njihova, očistite se, koji nosite suđe Gospodnje!

12 Jer ne treba da izađete u hitnji, da se odatle uklonite bježeći; jer pred vama ide Gospod, i vaše je zapleće Bog Izraelov.

13 "Gle, uspjet će sluga moj, popet će se, uzdignut će se, bit će silno uzvišen.

14 Kako su se mnogi ustrašili nad tobom - jer je nečovječji bio iznakažen njegov izgled; lik njegov nije više bio sličan čovječjemu -

15 Tako će on začuditi mnoge narode. Kraljevi će pred njim zatisnuti usta svoja, kad vide, što im se još nikada nije pripovjedilo, kad čuju, što nijesu još nikada slušali."

Izaija (Šarić)