Izaija (Šarić)/Glava 51.

Izvor: Wikizvor
Izaija (Šarić)

1 "Poslušajte me, koji težite za spasenjem, koji tražite Gospoda! Pogledajte hridinu, iz koje ste isječeni, jamu bunarsku, iz koje ste iskopani!

2 Pogledajte Abrahama, oca svojega, i Saru, koga vas je rodila! Sam je bio, kad sam ga pozvao. Blagoslovio sam ga i umnožio ga.

3 Jest, Gospod će se smilovati Sionu, utješit će sve ruševine njegove. Pustinju će njegovu pretvoriti u zemlju raskošni, pustaru njegovu u vrt Gospodnji. U njemu će se nalaziti radost i veselje, hvalospjev i gromka pjesma.

4 Poslušaj me, narode moj, čujte me, zemljaci moji, jer pouka izlazi od mene. Zakon svoj postavljam kao svjetlo narodima.

5 Blizu je pobjeda moja, Pred vratima stoji spasenje moje. Mišice moje upravljaju narodima, čekaju me zemlje na moru ufaju se u mišicu moju.

6 Podignite gore k nebu oči svoje, i pogledajte dolje na zemlju, jer će nebo iščeznuti kao dim, kao haljina zemlja će se raspasti. Kao mušice umiru stanovnici njezini, a moja će pomoć ostati dovijeka, i spasenju mojemu nema nikada kraja.

7 Poslušajte me, koji težite za spasenjem, ti narode u kojem stanuje zakon moj! Ne bojte se poruge ljudske, od psovanja njihova ne plašite se!

8 Jer će ih moljac prožderati kao haljinu, kao vunu žohar će ih izjesti, a spasenje će moje ostati dovijeka, pomoć moja od koljena na koljeno.

9 "Digni se, digni se! Naoružaj se jakošću, mišico Gospodnja! Digni se kao u dane davnine, za pokoljenja, što su prošla! Nijesi li ti sasjekla Rahaba, probola nakazu?

10 Nijesi li ti isušila more, vode bezdana velikoga? Od dubina, morskih načinila put, da prođu oslobođeni?

11 Oslobođeni Gospodnji vraćaju se i dolaze pjevajući u Sion. Na glavi njihovoj sja radost vječna, njihov je dio radost i veselje, nestalo je brige i uzdisanja."

12 "Ja, ja sam, koji vas tješim. Tko si ti, da se bojiš smrtnih ljudi, djece čovječje, što iščeznu kao trava?

13 Da si zaboravio Gospoda, koji te je stvorio, koji je razapeo nebo i osnovao zemlju? Da jednako dršćeš, svaki čas pred gnjevom tlačitelja, koji je išao za tim, da te upropasti, a gdje je sada gnjev tlačitelja?

14 Doskora će se oprostiti sužanj svojih okova. Ne umire on, ne ide u svijet mrtvih, dalje ne trpi na oskudici kruha.

15 Jer sam ja, Gospod, Bog tvoj, koji pokriva more, da valovi njegovi buče, čije je ime Gospod nad vojskama.

16 Ja sam stavio u usta tvoja riješi svoje. Ja sam te skrio u zaštiti ruke svoje, ja, koji sam stvorio nebo, osnovao zemlju, rekao Sionu: 'Ti si moj narod'.

17 Digni se, digni se, ustani, Jerusaleme! Ti si pio iz ruke Gospodnje čašu gnjeva njegova, čašu si ljutu iskapio.

18 Od sve djece, koju je rodio, nijedno ga nije vodilo. Od sve djece, koju je othranio, nijedno ga nije uzelo za ruku.

19 Dvoje te je pogodilo - tko da te požali? Pustoš i rasap, glad i mač - tko bi te mogao utješiti?

20 Djeca su tvoja ležala nemoćna na krajevima svih ulica kao gazele u mreži, puna gnjeva Gospodnjega i karanja Boga tvojega.

21 Zato ipak čuj ovo, ti nevoljni, ti pijani, ali ne od vina!

22 Ovako veli svemogući Gospod, Bog tvoj, koji pravicu pribavlja narodu svojemu: "Evo uzimam iz ruke čašu ljutu, času gnjeva mojega: nećeš je od sada piti.

23 Tlačiteljima tvojim dajem je u ruku, koji su ti govorili: 'Sagni se, da koračamo preko tebe!' I ti si leđa svoja načinio da budu tlo, da budu ulica onima, koji su koračali po njima."

Izaija (Šarić)