Izaija (Šarić)/Glava 49.
| Izaija (Šarić) |
1 "Poslušajte me, vi zemlje na moru! Pazite, vi narodi daljine: Gospod me je pozvao od krila materina, imenovao me je od krila materina.
2 Učinio je usta moja da su kao oštar mač, držao me je u zaštiti ruke svoje, učinio me je da sam kao glatka strijela skrio me u tobolcu svojemu.
3 On mi reče: 'Ti, Izraele, moj si sluga, u kojem ću se proslaviti!'
4 A ja rekoh: 'Uzalud sam se dakle trudio, snagu sam svoju badava, ni za što potrošio. Ipak u Gospoda stoji moje pravo, u Boga mojega plača moja'.
5 A sada govori Gospod, koji me je od krila materina načinio slugom svojim, da mu privedem natrag Jakova, da skupim Izraela za njega. Proslavio sam se u očima Gospodnjim, i Bog je moj bio meni jakost.
6 On dakle reče: "Premalo je, da si mi sluga, da se podignu plemena Jakovljeva, da se vrate otkupljeni Izraelovi. I zato te činim svjetlom neznabožaca, da budeš posrednik mojega spasenja do na kraj zemlje."
7 Ovako veli Gospod, otkupitelj Izraelov, Svetac njegov, prezrenomu, gadu ljudi, slugi silnika: "Kraljevi će vidjeti i dignuti se. Knezovi će pasti na koljena zbog Gospoda, koji je vjeran, zbog Sveca Izraelova, koji te je izabrao."
8 Ovako veli Gospod: "U Vrijeme milosti uslišio sam te, pomogao sam ti u dan spasenja. Čuvao sam te, učinio sam te posrednikom zavjeta za narod, da podigneš zemlju, da razdijeliš opustjelu baštinsku zemlju,
9 Da dovikneš sužnjima: 'Izađite!' Onima, koji stanuju u mraku: 'Dođite na svjetlo!' Odmah na putovima oni će pasti, svoju će pašu još naći po svim golim visinama.
10 Neće biti gladni ni žedni, neće ih pogađati jug ni sunce, jer će ih pratiti milosrdnik njihov i odmarat će ih na izvorvodama.
11 Sve gore svoje obratit ću u putove. Visoke će biti ceste moje.
12 Gle, ovi dolaze izdaleka! Gle, oni od sjevera, od zapada i oni od zemlje sinimske!"
13 Kličite, nebesa! Veseli se, zemljo! Podvikujte, gore, jer je Gospod utješio narod svoj, smilovao se siromasima u njemu.
14 A ipak se je tužio Sion: "Ostavio me je Gospod. Zaboravi me Svemogući."
15 Zaboravi li žena djetešce svoje, ne smiluje li se plodu tijela svojega? A da bi ga i zaboravila: Ja ne zaboravljam tebe!
16 Gle, na ruke sam te svoje zapisao, zidovi tvoji stoje mi vazda pred očima.
17 Djeca tvoja hite ovamo, tvoji razoritelji i pustošitelji odlaze od tebe.
18 Podigni oči svoje unaokolo i vidi: svi se oni skupljaju i dolaze k tebi. "Tako bio ja živ", - veli Gospod -: "svima njima ti ćeš se zaodjenuti kao nakitom, opasat ćeš se njima kao nevjesta.
19 Jer tvoje ruševine i pustoši i opustošena zemlja tvoja, sada su pretijesne za stanovnike, i daleko borave kvaritelji tvoji.
20 Jest, sinovi tvoji, što ti još ostadoše iz vremena, kad si bila bez djece, vikat će glasno: 'Pretijesan mi je prostor, napravi mjesto za mene, da mogu stanovati!'
21 Tada ćeš se ti pitati: 'Tko mi je ove rodio, kad sam ipak bila bez djece i neplodna, prognana i zabačena, tko ih je othranio? Bila sam ipak još preostala sama, a gdje su bili ovi?'"
22 Ovako veli svemogući Gospod: "Evo, podižem ruku svoju za neznabošce, zastave svoje izdižem za narode. U naručju donose oni sinove tvoje, i na plećima nose oni kćeri tvoje.
23 Tvoji su čuvari kraljevi, tvoje su dojilje kraljice, klanjaju ti se licem do zemlje i cjelivaju prah tvojih nogu. Tako ćeš spoznati, da ja, Gospod, jesam onaj, koji ne da da se posrame oni, koji se ufaju u njega."
24 Otima li se jakome plijen, i ugrabi li se silniku grabež?
25 Jest! Oval o govori Gospod: "I jakome otet će se plijen, i silniku ugrabit će se grabež, jer ću se boriti s protivnicima tvojim, izbavit ću djecu tvoju.
26 Mučiteljima tvojim dajem da jedu svoje vlastito meso. Opit će se svojom krvlju kao novim vinom. Tada će svaki narod spoznati, da ja, Gospod, jesam izbavitelj tvoj, otkupitelj tvoj, jaki Bog Jakovljev."
| Izaija (Šarić) |