Prijeđi na sadržaj

Izaija (Šarić)/Glava 50.

Izvor: Wikizvor
Izaija (Šarić)

1 Ovako veli Gospod: "Gdje je raspusna knjiga matere vaše, kojom bih je bio Ja otpustio? Ili tko je od vjerovnika mojih, kojemu bih vas bio prodao? Zbog zlodjela prodali ste se sami, i zbog bezakonja vaših bila je opustošena mati vaša.

2 Zašto ja dođoh, a nikoga nije bilo ovdje, zašto ja zovnuh, a nitko se ne odazva? Da nije prekratka ruka moja za otkupljenje? Ili nema u mene snage za izbavljenje? Gle, karanjem svojim isušujem more, obraćam rijeke u pustinju. Ribe u njima izagnjiju zbog nestašice vode i pomru od žeđi.

3 Oblačim nebo u žalost, zaogrćem ga haljinom pokorničkom."

4 Jezik učenika dao mi je svemogući Gospod, da navješćujem, da nagovorom krijepim umorne. On budi svako jutro, budi mi uho, da slušam kao učenik.

5 Svemogući Bog otvorio mi je uho, a ja se nijesam protivio, nijesam odstupio natrag:

6 Leđa svoja podmetao sam onima, koji su me udarali, obraze svoje onima, koji su me šamarali, nijesam skrivao lica svojega od ruga i pljuvanja.

7 A Gospod, Svemogući, pomagao mi je; zato se nijesam osramotio. Zato sam učinio lice svoje tvrdim kao kremen, i znam da se neću posramiti.

8 Koji mi pribavlja pravo, blizu je. Tko će se pravdati s menom? Istupamo zajedno, tko je protivnik moj u parnici, neka pristupi k meni?

9 Gle, Gospod, Svemogući, pomaže mi, tko će me krivim proglasiti? Gle, svi se oni raspadaju kao haljine, moljci će ih prožderati.

10 Tko se među vama boji Gospoda, taj sluša glas sluge njegova, taj je išao po mraku i bez svijetla, ali se je uzdao u ime Gospodnje, oslanjao se na Boga svojega.

11 Gle, vi ste svi ljudi, koji raspirujete oganj, ognjene strijele stavljate u plamenove. Uđite u žar ognja svojega, u ognjene strijele, što ste stavili u plamenove! Iz moje rule dogodit će vam se ovo: u mukama ćete ležati."

Izaija (Šarić)