Izaija (Šarić)/Glava 25.
| Izaija (Šarić) |
1 Ti si Bog moj, Gospode, tebe ja slavim, imenu tvojemu pjevam hvalu, jer si učinio djela čudesna, odluke iz davnoga doba u vjernosti i istini.
2 Jer si grad pretvorio u ruševinu, utvrđeno mjesto u ruševine, palače oholih u grad izgubljeni i nikad se više ne sagradi.
3 Zato te štuju narodi jaki, boje te se gradovi silnih plemena.
4 Jest, bio si branik malenomu, branik siromahu u nevolji njegovoj, krov od oluje, sjena od žege sunčane, jer je gnjev nasilnika kao zimski pljusak, koji udara o zid,
5 Kao žega sunčana nad suhom zemljom, jer si potušio buku oholih. Kao sjenom oblaka žegu sunčanu, tako si potušio pjevanje nasilnika."
6 Pripravit će Gospod nad vojskama svima narodima na ovoj gori gozbu izabranoga, Gozbu od pretiline, gozbu izvrsna vina, najboljih najljepših jela i srži, i starih najčistijih vina.
7 Uništit će na ovoj gori zastirač, što zastire sve narode, pokrivač kojim su pokriveni svi narodi.
8 Uništava smrt zauvijek, Svemogući Gospod briše suze sa svakoga lica. Sramotu naroda svojega uklanja sa sve zemlje; jer je rekao Gospod.
9 Reći će se u onaj dan: "Gle, ovo je Bog naš, u kojega se ufamo, da će nas spasiti; ovo je Gospodu kojega se ufamo! Veselimo se i radujmo se zbog pomoći njegove!"
10 Jer će ruka Gospodnja počivati na ovoj gori. Na mjestu njezinu pogazit će se Moab, kao što se slama gazi na gumnu.
11 I makar on pritom razmahuje ruke svoje, kao što razmahuje plivač kad pliva: Gospod će srušiti penjanje njegovo unatoč vještim kretnjama ruku njegovih.
12 On će tvrde, strme zidove tvoje razrušiti, srušiti, baciti na zemlju u prah.
| Izaija (Šarić) |