Izaija (Šarić)/Glava 24.
| Izaija (Šarić) |
1 Gle, Gospod ispražnjuje zemlju, pustoši je, nagrđuje lice njezino, raspršuje stanovnike njezine.
2 Svećeniku je kao narodu, gospodaru kao slugi njegovu, gospodarici kao sluškinji njezinoj prodavcu kao kupcu, uzajmitelju kao zajmoprimcu, vjerovniku kao dužniku.
3 Zemlja će se sasvim isprazniti i potpuno oplijeniti, jer je Gospod rekao ovu prijetnju.
4 Zemlja tuguje, vene. Svijet čitav gine, vene. Nebo i zemlja ginu.
5 Oskvrnjena je zemlja po stanovnicima svojim; jer su prestupili zapovijedi, zakon prekoračili, zavjet staroga doba poništili.
6 Zato prokletstvo proždire na zemlji i stanovnici njezini ispaštavaju. Zato izgaraju stanovnici zemlje, i od smrtnika ostaje ih samo malo.
7 Tuguje vino, loza vinova izumire, uzdišu svi, koji su bili veseli.
8 Prestalo je veselje uz bubnje, nestalo je graje onih, koji se vesele i umuknula je citara vesela.
9 Ne pije se više vino uz pjevanje, gorko je piće pijancima.
10 U ruševinama leži pusti grad, sve su kuće pozatvarane.
11 Glasna tužnjava po ulicama zbog vina, prošlo je svako veselje, otišla radost na zemlji.
12 Ostala je u gradu samo pustoš rata su se ruševina.
13 Jer je tako na zemlji među narodima, kao kad se tuku masline, kao kad se paljetkuje poslije jeseni.
14 Oni provaljuju u glasno veselje. Pjevaju na zapadu o veličanstvu Gospodnjem:
15 "Zato slavite Gospoda, stanovnici istoka, na obalama morskim, ime Gospoda, Boga Izraelova!
16 Čuli smo pjesme s kraja zemlje: Slava pravednome!" A ja povikah: "Zator je nada mnom, nada mnom je zator! Teško meni! Nevjernici rade nevjerno, nevjeru čine nevjernici nevjerno."
17 Strahota, jama i mreža dolaze la te, stanovniče zemlje!
18 Tko uteče od strahote, pada u jamu. Tko izađe iz jame, uhvati se u mrežu, jer su ustave u visini otvorene i tresu se temelji zemlji.
19 Zemlja se razbija, raspada, zemlja se razdire, lomi, zemlja se trese tamo, miče se ovamo.
20 Kao pijan čovjek ljulja se zemlja, kao viseća postelja njiha se tamo i ovamo. Teško je tišti bezakonje njezino, da pada i više se ne diže.
21 U onaj će dan pohoditi Gospod vojsku gore na visini i kraljeve zemaljske na zemlji.
22 Bit će zatvoreni u tamnicu kao sužnji, iza ključanice i prijevornice moraju dugo vremena ispaštavati.
23 Zacrvenjet će se mjesec i zastidjet će se sunce, jer će zakraljevati Gospod nad vojskama na gori Sionu i u Jerusalemu. Pred starješinama svojim sja on u veličanstvu.
| Izaija (Šarić) |