Izaija (Šarić)/Glava 14.
| Izaija (Šarić) |
1 Jer će se Gospod smilovati Jakovu, opet će izabrati Izraela i povesti ih u zemlju njihovu. Stranci se priključuju njima, pridružuju se kući Jakovljevoj.
2 Narodi ih prate u zemlju njihovu. I kuća Izraelova u zemlji Gospodnjoj učinit će ih sebi slugama i sluškinjama, tako da zarobe one, koji su njih zarobili i odveli, i da budu gospodari svojim nasilnicima.
3 dim te onda smiri Gospod od tvoje nevolje i muke i od ljutoga ropstva tvojega, kojim si bio pritisnut:
4 Zapjevaj ovu podsmjevačku pjesmu na kralja babilonskoga i reci: "Kako je ipak dokrajčio silnik, dokrajčila muka!
5 Slomi Gospod šibu bezbožnicima, štap silnicima,
6 Koji je ljuto udarao narode udarcima beskrajnim, narode gnjevno gazio, progonio neštedice.
7 Sada se odmara i počiva sav svijet, pjeva iza glasa.
8 I čempresi se raduju s tebe i cedri libanonski: 'kako si pao, ne uzlazi nitko ovamo, da nas siječe'.
9 Zbog tebe buči svijet mrtvih dolje, očekujući tvoj dolazak. Zbog tebe probudi on sjene, sve knezove zemaljske, diže s prijestolja njihovih sve kraljeve naroda.
10 Oni svi koliki progovaraju i dovikuju tebi: I ti si postao jadan kao mi, s nama si se izjednačio.
11 U podzemni svijet spustio se je sjaj tvoj, žamor harfa tvojih. Prostrt je poda te trulež, crvi su ti pokrivač.
12 Kako si pao s neba, Svjetlonošo, sine Zorin! Kako si razmrskan na zemlji, ti koji oslabljuješ narode!
13 Mislio si u sebi: 'Penjem se na nebo, više zvijezda Božjih podižem prijestolje svoje na gori skupštine bogova naseljavam se na skrajnjem sjeveru.
14 Uzlazim u visine nad oblake, hoću da budem jednak Svevišnjemu!'
15 Ali si srušen u podzemni svijet, u najdonji jaz.
16 Koji te vide, gledaju na te, gledaju te i misle: "To li je onaj, koji je tresao svijet, koji je drmao kraljevstva?
17 Koji je zemlju obraćao u pustinju, gradove razarao? Koji nije zarobljenika otpuštao kući"
18 Svi kraljevi naroda počivaju u časti, svaki u svojoj kući.
19 A ti si izbačen bez groba, kao prezren ogranak. Pokriven si pobijenima, mačem probodenima, koji su pobacali u jamu kamenu kao pogažena strvina.
20 Nećeš se združiti s njima u grobu; jer si opustošio zemlju svoju, ubijao narod svoj. Tako neka se više dovijeka ne spominje rod zlikovački.
21 Za sinove njegove postavite klaonicu zbog zlodjela otaca njihovih, da se ne podignu više, da osvajaju svijet, i da ne napune nadzemaljski svijet gradovima!"
22 Ustat ću na njih", - govori Gospod nad vojskama, - "i zatrt ću Babilonu ime i ostatak, izdanak i mladicu", - govori Gospod.
23 "Načinit ću od njega stan ježevima, baruštinu, izmest ću ga metlom uništenja", - govori Gospod nad vojskama.
24 Gospod nad vojskama zakleo se je ovako govoreći: "Zaista, kako sam smislio, tako se zbiva; kako sam zasnovao, tako se svršava:
25 Potrt ću Asiriju u zemlji svojoj, izgazit ću ga na gorama svojim. Jaram će se njegov skinuti s njih, breme njegovo s pleća njihovih."
26 To je odluka, što je odlučena za svu zemlju, i to je ruka pružena na sve narode.
27 Jer je Gospod nad vojskama to zaključio - tko će to razbiti? Ruka je njegova pružena - tko će je odvratiti?
28 U godini smrti kralja Ahaza izašla je ova riječ:
29 Ne raduj se, sva kolika zemljo filistejska, što se je slomio štap, koji te je udarao, jer iz korijena zmije proizlazi guja ljutica, a plod je njezin zmaj krilati.
30 Najoskudniji bit će opskrbljeni; u sigurnosti počivaju siromasi. Ali ću leglo tvoje umoriti gladu; ostatak će se tvoj pobiti."
31 Jaučite, vrata! Viči, grade! Očajavaj, sva kolika zemljo filistejska, jer sa sjevera dolazi dim; od četa se njegovih ne odvaja nitko.
32 Što će se odgovoriti glasnicima neznabožačkim? "Tvrdo je utemeljio Gospod Sion. Tamo su zaklonjeni siromasi naroda njegova."
| Izaija (Šarić) |