Izaija (Šarić)/Glava 13.

Izvor: Wikizvor
Izaija (Šarić)

1 Presuda nad Babilonom, koju je Izaija, sin Amosov, primio u viđenju.

2 Podignite zastavu na gori goletnoj! Vičite im iza glasa! Mašite rukom, neka uđu na vrata silnika!

3 "Ja sam zapovjedio sam posvećenima svojim, pozvao sam na sud gnjeva svojega također junake svoje, koji se raduju ponosno."

4 Čuj, vika na gorama kao od mnogoga naroda Čuj, buka od kraljevstva, od skupljenih naroda! Gospod nad vojskama pregledava vojsku.

5 Dolaze iz daleke zemlje, s kraja neba: Gospod i oruđa srdžbe njegove, da pohara svu zemlju.

6 Jaučite, jer je blizu dan Gospodnji! Dolazi kao munja od Svemoćnoga.

7 Zato sustaju sve ruke, očaja svako srce čovječje.

8 Oni su smeteni, grčevi ih i bolovi napadaju, svijaju se kao žena porodilja i jedan se koči na drugoga. Od plamenoga rumenila žare se lica njihova.

9 Evo, dan Gospodnji dolazi, bez milosrđa, pun jarosti i gnjeva, da obrati zemlju u pustoš, da grješnike uništi na njoj.

10 Zvijezde nebeske i prilike zvjezdane zaustavljaju svjetlost svoju. Sunce se mrači, kad izlazi, i mjesec ne blista više u svojemu sjaju.

11 "Kažnjavam na svijetu zloću, i zlikovce za zlodjela njihova. Uklanjam razmetanje oholih, rušim ponos silnih.

12 Rjeđima činim ljude nego zlato, rjeđima smrtnike nego zlato ofirsko.

13 Zato puštam da se nebo potrese. Zemlja se pokreće sa svoga mjesta od jarosti Gospoda nad vojskama u dan, kad se raspali gnjev njegov.

14 Kao srne poplašene, kao ovce, kojih nitko ne prikuplja, tako hrle dalje, svaki k svojemu narodu, K svojoj kući svaki bježi.

15 Tko se god stigne, bude usmrćen. Tko se god uhvati, pada od mača.

16 Djeca njihova bivaju razmrskana na njihove oči, kuće njihove oplijenjene, žene njihove osramoćene.

17 Evo, ja podižem na njih Medijce, koji ne mare za srebro, koji se ne obraduju zlatu.

18 Lukovi njihovi rušiju mladiće. S plodom u utrobi nemaju milosrđa. Oko njihovo nema smilovanja s djecom.

19 Babilonu, uresu kraljevstvima, ponosnome sjaju Kaldejaca, dogodit će se kao Sodomi i Gomori, kad ih je Bog razrušio iz temelja.

20 Neće više biti naseljen dovijeka, niti nastanjen kroz sve naraštaje. Neće Arapin razapeti tamo šatora, niti će pastiri sjedati tamo.

21 Prebivaju tamo pustinjske životinje, sove napunjaju kuće, stanuju tamo nojevi i jarci skaču sad tamo.

22 Hijene zavijaju u palačama njegovim, čagalji u dvorima veselja. Blizu je kraj njegov i ne protežu se dani njegovi."

Izaija (Šarić)