Izaija (Šarić)/Glava 10.
← Glava 9.
|
Izaija (Šarić) |
1 Teško onima, koji izdaju zakone pune zla, i onima, koji pišu naputke, što tlače,
2 Da odbiju od suda uboge, da siromasima naroda mojega ugrabe pravicu, da im plijen budu udovice i da mognu opljačkati sirote!
3 Što ćete činiti u dan pohođenja i zla vremena, što dolazi izdaleka? Kojemu ćete pribjeći za Pomoć? I gdje ćete ostaviti bogatstvo svoje?
4 Ne preostaje ništa, nego da se prignete među roblje, da padnete među pobijene. Kod svega toga ne popusti gnjev njegov, i ostade još uvijek ispružena ruka njegova.
5 Teško Asiriji: "šibi gnjeva mojega, palici jarosti moje u ruci mojoj!
6 Proti narodu bezbožnome šaljem ga; proti narodu, na koji se gnjevim, zapovjedam mu, da plijeni i otima sebi i da ga izgazi kao blato na ulicama.
7 Ali on ne shvaća tako; srce njegovo ne misli tako. Ne, samo uništenje ima on u srcu, da istrijebi mnoge narode.
8 Jer on veli: "Nijesu li kraljevi svi moji knezovi?
9 Nije li Kalno kao Karkemiš? Nije li Hamat kao Arpad? Nije li Samarija kao Damask?
10 Kako je ruka moja podizala kraljevstva bogova, kojih likovi bili su moćniji od onih u Jerusalemu i Samariji, -
11 Neću li učiniti i Jerusalemu i njegovim bogovima onako, kako sam učinio Samariji i njezinim bogovima?"
12 Ali kad svrši Svemogući sve djelo svoje na gori Sionu i u Jerusalemu, tada ću kazniti oholo djelovanje kralja asirskoga i ponosito sijevanje očiju njegovih.
13 Jer reče: "Snagom ruku svojih to sam izveo i mudrošću svojom, jer sam tako razuman. Uklonio sam međe narodima, zaplijenio sam blago njihovo, u prah sam rinuo ohole vladaoce njihove.
14 Ruka je moja uhvatila kao gnijezdo bogatstvo naroda. Iako se nagrabe ostavljena jaja, tako sam uzeo svu zemlju, i nitko nije maknuo krilima, ni kljuna otvorio ili se usudio cvrknuti.
15 Hvasta li se sjekira proti onome, koji njom siječe? Veliča li se pila proti onome, koji je vuče? Kao da bi prut mahao onim, koji ga digne! Kao da bi štap podizao onoga, koji nije od drveta!
16 Zato će svemogući Gospod nad vojskama poslati među jake njegove sušicu, i pod slavom će njegovom planuti požar kao oganj.
17 I svjetlost Izraelova postat će oganj i Svetac njegov živi plamen, koji njegovo trnje i draču spaljuje i u jedan dan uništava.
18 I njegove krasne šume i vrtove uništit će od duše do mesa. I bit će, kao kad bolesnik iznemogne.
19 Lahko se može izbrojiti ostatak drveća, šume, napisat ga može jedan dječak.
20 A u onaj dan ostatak Izraelov i tko je umaknuo od kuće Jakovljeve neće se više oslanjati na onoga, koji ih bije, nego će se vjerno oslanjati na Gospoda, Sveca Izraelova.
21 Obratit će se ostatak, ostatak Jakovljev, k Bogu jakome.
22 I kad bi naroda tvojega, Izraele, bilo kao pijeska morskoga: "ovamo će se ostatak od njega obratiti. Određeno je uništenje. Pravednost ga dovodi.
23 Jer određeno uništenje izvršit će svemogući Gospod nad vojskama po svemu svijetu.
24 Zato ovako govori svemogući Gospod nad vojskama: "Ne boj se, narode moj, koji stanuješ na Sionu, Asirca, koji te bije štapom i šibu svoju diže na te kao nekoć Egipat.
25 Jer samo još kratko vrijeme, još malo, i gnjev moj i jarost moja prestaje, da ih uništi."
26 Tada će Gospod nad vojskama poginuti na njih bič kao onda, kad je na hridini gavranovoj pobio Midjance On će štap svoj podignuti nad more, kao što ga je podigao proti Egiptu,
27 U onaj će se dan skinuti breme s leđa tvojih, i jaram će njegov pasti s vrata tvojega.
28 On dolazi i ide prema Ajatu, prolazi kroz Migron, ostavlja prtljagu svoju u Mikmašu.
29 Prolaze klancem, ostaju noću u Gebi; Rama se prepada, Gibea Saulova bježi.
30 Viči iza glasa, kćeri Galimova! Slušaj, Laiš! Jadni Anatot!
31 Madmena luta naokolo. Stanovnici Gebima bježe,
32 Još danas posjeduje Nob. Već rukom svojom zamahuje proti gori kćeri sionske, proti humu Jerusalema.
33 Ali gle, tada svemogući Gospod nad vojskama kreše grane silom strahovitom. Visoki padaju, uzdignuti se snizuju.
34 Šuma gusta pada pod sjekirom, Libanon se ruši pod Silnim.
← Glava 9.
|
Izaija (Šarić) |