Ištipana hartija/Knjiga prva/U poletu

← Zimi

Ištipana hartija Knjiga prva, U POLETU
autor: Janko Polić Kamov

U poletu[uredi]

Vino već mi lomi riječi, samo pjesma grko pita:

"Što ću tamo, što me čeka?"

Ozivlje se kroza lomot i treskanje praznih čaša:

"Ljube nemam da joj panem na njedarca njena meka..."

Ništa nemam... Nema strasti, gdje te gleda blago oko

u sućustvu familije...

Crn je život u obziru, gdje se lažno slažu misli,

u zakonskom jednom braku po receptu iz — biblije!

A ja ćutim ono nešto, što me nosi vrhu svega

i ne poznam roda više:

To je ono, što me mrlja i u svjetsko blato nosi,

u uzdahu grohot baca i o suncu pjesme piše.

To je ono, što me zovnu, kad pogazih majčin savjet

i u krilo pođoh crno,

a ne tužih kao Prerad: zašto nisam tebe slušo,

kad sam ono u svijet goli s puno krvi svoje srno.

To je ono, što me saspe, kad djetinjstvo prokleh cijelo

i nevinost turnuh nogom,

a ne tužih za prošlošću u sanljivoj, blijedoj sjeti,

gdje sam kleko s glupog grijeha pred istrulim jednim bogom.

To je ono što mi usnu na razblude mozga tisnu,

kad se u njem kote bijesi —

To je ono kada kliktam drhtajući u zanosu:

O ljubim te, grešni svijete, jer su divni tvoji grijesi!