Ištipana hartija/Knjiga prva/Popijevka

← Sunce

Ištipana hartija Knjiga prva, POPIJEVKA autor: Janko Polić Kamov

U hramu →

Popijevka

Sunce! Sunce! - Vij se, dijete

proljetnijeh ludovanja!

Zamirisa mlada zelen

rosuljinog cjelivanja.

I ne gleđi halje svoje:

reći ću ti: oprljano.

Nema blata, kad se ludi,

kad je srce razigrano.

Gle, prođoše svite kičme,

pocrnjele, mrke pesti...

O ne reci, kud ću mlađan

uz njihove bore sjesti?!

U podzemlju patnje svake

tu se radom ljudi more:

Nij' odvratno, kada život

i najcrnje piše bore!

I po ovoj, gle je, dijete,

nekada je cvijeće cvalo,

a onaj joj proždrije late,

kad je tako mirisalo...

A pa onud rđa hvata

sve što bješe smijeha, šala

i reko bi: nikad nije

onud zraka zadirala.

Ova zraka boga tvoga,

što ti ludost krvi draga

i zeleni cijelom ovom

obijesno se poigrava.

O varaš se, mladi cvijete

proljetnijeh, ljupkih doli:

Njegove smo svi ideje

djeca smijeha - djeca boli.

Pa kad ono vidiš ljudstvo

gdje se grdi, gdje se krivi,

čitaj miso boga svoga:

Sve je u tom: živi. Živi.

Sljedeća stranica→