Prijeđi na sadržaj

Ištipana hartija/Knjiga prva/U hramu

Izvor: Wikizvor
XX. vijek Ištipana hartija Knjiga prva, U HRAMU
autor: Janko Polić Kamov
Kad kroči smrt...


U hramu

[uredi]
U polutame sjeti,
u melankol'ji turobnijeh boja,
gdje misli Hristos sveti,
orgulje bruje hramom,
a ženska grla raskvašena s poja
po njemu srću samom!
O nema stvora toga,
što ženskih struna ne bi lizno zvuka
u hramu istog boga!
U nevinosti pjesni
i čistoj misli nebujmljenog struka
i draži tijesnih
voluptas hrpom pršti
i glas je njezin glas naivnih seka,
što asketizam mršti.
I onda, onda bude
da u tom glasu teče bludna rijeka
i šaptom zove ljude;
i nešto priča, tuži
o manastirskoj izmledjeloj svrsi,
što mozak kruži;
o razapetim kostim,
sa kojih k puti smrtni plaze srsi
u svim milostim...
i onda, onda dalje,
kad nema skvrne na ljudskome mesu
i sjaj medalje...
Elegijom to plače:
što nisam pošla na spavanje k bijesu,
u muške drače!!!



Sljedeća stranica