Ištipana hartija/Knjiga druga/Kitty

Ištipana hartija Knjiga druga, KITTY
autor: Janko Polić Kamov

Kitty

(o njezinoj udaji)

Turobno leprše glasi — ko oblak kudrav u mraku,

kad zapad gori u strasti i uzdah krvi ga kida —

nose mi turobne vijesti: "Zamisli Kitty u braku

i tvoje će lebdjeti želje ko kraci Vječnoga Žida".

Vjenča se, turobni glase! Vjenča se prvom o traku

proljeti nove i kraće — prvom tonuću stida —

Vjenča se, turobni glase! Pozdravljam buduću raku:

tvrdoću mladosti ženske u raspad gliba i žida.

Pođi pred oltar... a onda... u hladne plahte kreveca...

a onda... spremati ručak... a onda dojiti čedo

i đavolom nazovi uzdah, što dužnost katkad presijeca.

A ja ću spominjat prošlost, kada sam na tebe gledo

zanosno dižući prijetnje na ruke Vječnog Mesara:

Ovo je lijepost ko piće — ko pjesnik za se izgara!

Bješe to... drhtahu misli ko metalne strune i rime

i oči pisahu tajne nevidne, sametne, meke,

i zaborav gušaše prošlost, rođene, zakon i ime:

bijasmo knjiga bez kupca, bijasmo glazba bez jeke.

I mnijah: svemir će tonut od naše krvave plime,

i mnijah: svemir će propast u naplav bujične rijeke

i bit će razorna vatra, ljeto u vječnost, bez zime,

ljubav od smrskanog daha, ljubav od rastuće dreke.

Ah! nuđah ti mozak i život — pođimo, da'nuh ti, Kitty,

hartije sve ću razderat i srušit zgradu ideja;

tresnut ću kao meteor, što bezum bescilju hiti.

Tek trag bi ostao crni da nam njim fukara bleja

i oštri mozgove tupe i jasnost predodžbi muti...

Alkohol bijasmo bitka, alkohol bijasmo puti.