Hrvatska enciklopedija (Ujević) - svezak III/018

18BOKA KOTORSKA

primala i manje pritoke. U depresijama, koje su postajale erozijom flišnih naslaga, zaostajali su otporni vapnenački humovi - današnji bokeljski otočići. Najzad je rječni tok prekinut krškim procesom. Kroz vapnenačke grebene voda je ponirala i u flišnim naslagama stvarala zatvorene depre- sije, koje vidimo na batimetrijskim kartama B. K. IzdIzanjem morske razine poslije ledenog doba potopljena je složena dolina bokeljske rijeke i obrazovao se današnji zaliv.

Ljepote su ovog mladog zaliva u oštrim oprekama, koje graniče s divljinom. Goli vapnenački grebeni dižu se naglo i oštro, osobito iznad unutrašnjeg zaliva. Orjen i Lovćen, kao čuvari ove rijetke ljepote, ističu se nad cijelim krajem. Blago nagnuto i šumovito flišno podnožje prava je su- protnost divljim i pustim vapnenačkim hridinama. Naj- ljepše je posjetiti B. K. s mora. Šetnja kroz zaliv puna je raznolikosti i iznenađenja. Tek iz blizine ponovno vidimo, da zaliv ne prestaje i da se tjesnac širi u novi zaliv, koji nam je skrivao goli vapnenački greben. Krajolici se stalno i brzo mijenjaju, a svaki ima svoje osobitosti, ljepote i čari. Bogatstvo i raznolikost slika jedna je od glavnih odlika B. K.

Goli vapnenački grebeni i flišni zeleni pojas uzduž obale razlikuju se međusobno i klimatski. Dok vrhove vapne- načkih obala prekriva snijeg, na pitomoj obali cvjeta limun i lugovi palma dočaravaju svu ljepotu tropske vegetacije. Susjedstvo ovolikih klimatskih razlika često dolazi do izra- žaja: risanska bura i moćni levant osjetljivo snizuju tem- peraturu u primorju i uznemiruju more u otvorenijim dje- lovima zaliva. Zaklonjenija mjesta, na pr. Hercegnovi, manje osjećaju hladne vjetrove i imaju vrlo blagu klimu. Vlažni jesenji jugo dogoni s mora oblake i prisiljava ih, da na padinama Orjena i Lovćena izluče najveće evropske količine oborina (Crkvice 4640 mm). No i kraj velike koli- čine oborina okolni su grebeni bezvodan kraj, jer voda brzo stukne kroz pukotine u vapnencima. U flišnom pod- nožju javljaju se vrela ili prave rijeke (škurda kod Kotora).

Gole i strme vapnenačke strane nemaju gotovo nikakve gospodarske vrijednosti, samo je uski pojas f!iša pogodan za ratarstvo. Obradive površine najprostranije su u pojasu, koji se nadovezuje na prednji zaliv: grbaljska župa na jugo istoku i okolica Hercegnovog i Zelenike na sjeverozapadu. Maslina i vinova loza glavne su kulture. Uspješno gajenje limuna i naranača pokazuje, da bi se različite južne kul- ture mogle gajiti u znatno većoj mjeri. Bolje prometne veze s većim mjestima u zaleđu omogućile bi velik razvoj gajenja zimskog povrća. Premda su uvjeti za ratarstvo na flišnom pojasu dosta povoljni, on je suviše malen, da bi mogao osigurati život svojim brojnim stanovnicima. Visoke vapnenačke stijene i moćne planine iza njih odijelile su Bokelje od zaleđa i uputile ih na more, gdje su od naj- starijih vremena i na različne načine tražili izvore života i bogatstva.

Na žalost, pomorske odlike B. K. nisu dolazile do traj- nijeg i potpunijeg izražaja. Stalnu i važnu ulogu u pomor- skoj trgovini mogu imati samo one luke, koje imaju dobre veze s prostranim zaleđem, i to u prvom redu luke na otvorenim morima. Ovim se objašnjava, zašto B. K. nije imala ni trgovačkog značenja manje pogodnih pristaništa i zašto su se njeni istaknuti pomorci iseljavali u luke trgo- vački povoljnije smještene. Velik razvoj i značaj moder- nog pomorskog saobraćaja traži i sigurna vojna uporišta

za održavanje slobode i vlasti na moru. U vojničkom po- gledu B. K. ima najbolji položaj u Jadranskom, a vrlo va- žan u Sredozemnom moru. Iz B. K. vrlo je lako nadzirati ulaz i vršiti napadaj u cijelom južnom Jadranu, a može se lako ugroziti i srednji dio Sredozemnog mora. S druge strane visoke i strme planine olakšavaju obranu i čine gotovo nemogućim napadaj bilo s mora bilo s kopna ili iz zraka. Ali ova važna odlika nije donijela trajne sreće Boki, a bila je uzrok neobičnih međunarodno-političkih kombi- nacija i mnogih tragičnih događaja. Svaka veća promjena novijeg vremena u kraju oko Jadranskog mora teško se odražavala u životu B. K.

Prema posljednjem popisu (1931) bilo je u općinama oko B. K. 35.608 stan. Uglavnom su katoličke vjere one općine, koje nisu nikad bile pod turskom vlašću, dok sta- novništvo grčkoistočne vjere sačinjava većinu u neka- dašnjem turskom dijelu B. K.: u hercegnovskom, risanskom i grbaljskom kraju. U bivšem mletačkom dijelu jedino su Paštrovići grčkoistočne vjere.

U doba manjih brodova i nesigurnosti na moru glavna mjesta B. K. bila su na obali unutrašnjeg zaliva (ilirski Risan i sredovječni Kotor). Razvojem pomorskog saobra- ćaja, povećavanjem sigumosti na moru i pretvaranjem B. K. u ratnu luku veći su značaj dobila mjesta u pristu- pačnijem vanjskom toplansko-tivatskom zalivu. Kotor je još uvijek najvažniji grad (5.367 stan.), upravno i pro- svjetno središte Boke i mjesto najljepših bokeljskih uspo- mena, ali u novo doba nema dovoljno uvjeta za razvoj (-> Kotor). Risan (3.874 stan.), zloglasno gusarsko gnijezdo Ilira, ima najlakši pristup u zaleđe, koje mu svojim skro- mnim stočarskim proizvodima (kas tradina i drugo) ne može osigurati veće blagostanje (-> Risan). Perast, čuvar Veriga, domovina je najboljih bokeljskih kapetana, o ko- jima govore lijepe i gotovo opustjele palače.

Mjesta na obali vanjskog zaljeva, osim Hercegnovog, siromašnija su prošlošću, ali im je sadašnje vrijeme sklo- nije. Ratno pristanište osiguralo je Tivtu (3.329 stan.) razvoj, a dovoljno ravna prostora omogućava smještanje potrebnih uređaja (-> Tivat). Kumbor je u središnjem i užem dijelu pogodno ratno uzletište. Hercegnovi je naj- veće mjesto u B. K. (12.110 stan) i ima najbolje veze sa zaleđem, iz koga su njegovi osnivači i prvi gospodari. Zbog ugodne klime i pristupačnosti Hercegnovi s okolinom ima među bokeljskim mjestima najveći posjet stranaca (-+ Her- cegnovi).

Budva, Sušćepan i Petrova, plemenske tvrđave i pribje- žišta Paštrovića, izlaze iz geografskog okvira B. K. Ali ovaj je kraj upravnom podjelom i prošlošću tijesno vezan s B. K. Paštrovska obala lijepih žala, ugodne klime, otvo- renih morskih VIdika i slikovitog primorja privlači iz go- dine u godinu sve veći broj posjetilaca.

LIT.: E. Brückner. Dalmatien und das {öster. Küstenland, Beč 1911; L. Savieki, Sulla morfologia delle Boche di Cattaro, Rivista geograf. italiana, Rim 1912; Isti, Postanak Boke Kotorske, Glasnik Geograf. društva. Beograd 1912; G. Lachner, Der westmontenegrinische Karst und sein hydrographischer Zusammenhang mit der Bucht von Cattara, Petermanns Mitteil., Gotha 1917; J. Cvijić, Geomorfologija, sv. I... Beograd 1924; L. Adamović. Die Pflanzenwelt der Adrialander, Jena 1929; H. Baulig, Le litaral dalmate, Annales de geographic, Pariz 1930; A. Baldacci, Le Bocche di Cattara , Rivista di Geografia, Rim 1932; B. ž. Milojević, Dinarsko primorje i ostrva, Posebna izdanja SKA. Beograd 1933. J. R-ć.

Povijest. Naziv, vjerojatno od talijanske riječi Bocca (usta, otvor), označuje u početku sam ulaz (Mon. Rag., IV, 223, 227), kasnije čitav zaliv s okolnim kopnom. I zamje- njuje iza porušenja Risna stari naziv. Starosjedioi Boke bili su Iliri, vjerojatno dio plemena Pirusta. Oko 250 pr. Kr. osnovalo je ilirsko pleme Ardijejaca pod kraljem Agronom samostalnu državu uz južni Jadran sa sjedišteem u Skodri. Sukobi s grčkim kolonijama na Jadranu dadoše povoda, da se umiješaju Rimljani, koji nisu gledali dobrim okom osnutak ilirske države. Da oslobode grčke naselje- nike na Visu od ilirskih gusara i da osvete smrt rimskog poslanika, Rimljani stupiše u rat s kraljicom Teutom, udovom Agronovom, i prisiliše je, da se s nekoliko svojih pratilaca povuče u utvrđeni Risan. Mir, sklopljen 228, nije potrajao dugo, jer 168, u trećem ilirskom ratu, Rimljani osvojiše ilirsku državu i odvedoše posljednjega kralja Gencija u triumfu u Rim.

Administrativno podijeliše Rimljani Boku u dva podru- čja, Rizonite i Agravonite, po gradovima Risnu i Akruviju, i potčiniše ih konventu Narone. Za dugotrajne vladavine koja je slijedila, uhvatio je latinski utjecaj useljivanjem i asimilacijom starosjedilaca vrlo dubok korijen, tako da se

← 017

Hrvatska enciklopedija
svezak III

019 →