Hrvatska enciklopedija (Ujević) - svezak III/004

Izvor: Wikizvor
Jump to navigation Jump to search


003
Hrvatska enciklopedija
svezak III
005
4
BOJA — BOJADŽIJEV

vaju. Mnoge ribe i liganj su noću tamnije, a danju svjetlije, a isto tako i paličnjak (Caraussius morosus).

Svakako ima boja životinja također znatno ekološko značenje, koje se očituje na mnogo različitih načina. Redovno boja okoline izravno utječe na boje životinja, pa često dolazi među njima do znatne skladnosti, jednoličnosti, kojom životinje utonu u jednoličnu boju krajine, gdje se zadržavaju. Tako na pr. na livadama, u grmlju, na lišću i u šumama imaju mnoge životinje jednoličnu zelenu boju, kao gatalinke, gušterice, pauci, gusjenice, ušenci, smrdibube, skakavci, kornjaši, a u prašumi i papige, zmije, kameleoni it. d. Životinje, koje se drže stabla, jesu smeđe poput kore, na pr. kune, vjeverice, leptiri, kornjaši, gusjenice grbica i pauci. Pače i mnogi kukci, koji imaju žive boje, polažu tako krila, da ih sakriju i da neuglednom bojom budu jednolični s okolinom. Tako na pr. crvena lenta ili čegrtaši slože živo obojena donja krila pod smeđasta gornja, a danji ih leptiri sklope tako, da se vidi neugledna donja strana.

Životinje, što se zadržavaju na tlu, jesu svojom smeđastom i mrkom bojom jednolične s tlom, kao zec i maleni sisavci, ševe, trčke, prepelice, šljuke, ženke gnjetela i tetrebova, koje leže na jajima, onda gmazovi, gubavice, skakavci i t. d. Ovo prilagođivanje tlu još se više očituje kod pustinjskih životinja, koje su smeđaste i žućkaste, kao mačke, čagljevi, antilope, deve, divlji magarci, glodavci, ševe, sadže, prepelice, zmije, gušteri, skakavci i t. d., kao i kod polarnih, koje se uz slabo zimsko sunce bijele poput snježne krajine, na pr. sjeverni medvjed, bijeli zec, lisica. bijelka, sokol, sova, strnadica i t. d. I kod nas se neki sisavci i ptice, koji dva puta na godinu mijenjaju odjeću, prilagođuju u zimi zimskoj krajini, kao alpinski bijeli zec, bijelka, zerdav i neke lasice, a ljeti su te iste životinje prema tlu tamno smeđe. U moru se također ističe velika prilagođenost kod pučinskih životinja, koje su najviše prozirne kao voda, ili imaju modrikaste boje, kao meduze, salpe, raci, mekušci, neki crvi, pa ličinke jegulja.

Od te harmonije u bojama odskaču životinje, koje imaju vrlo živahne boje, odbojne ili zastrašne. To su obično takve životinje, koje su odvratna ukusa ili otrovne, pa ih druge životinje ne napadaju, kao neke zmije, daždevnjak, mukači, neke ribe, mnogi kukci, na pr. pčele, ose, otrovne gusjenice, leptir ivanjska ptičica, mnogi tropski leptiri i t. d., pa ih radi toga oponašaju drugi nezaštićeni (→ mimikrija).

Koliko boja okoline djeluje na boju životinja, vidi se najbolje kod takvih, koje se okolini izravno prilagođuju mijenjanjem boje, kao kameleon i drugi neki gmazovi, anolis, promjenljiva agama i t. d., gatalinke i drugi vodozemci, plosnatice, kamenice (raže) i druge neke ribe, osobito s dna, pa glavonošci i neki raci. Te životinje imaju u koži posebne obojene stanice, hromatofore, koje se pod utjecajem živčevlja mogu od podražaja preko oka refleksno rasprostrti i razgranati ili skupiti u grudicu, pa se tako njihovim razmicanjem i slaganjem mijenja boja životinje. Osobito jako mijenjaju boje glavonošci, plosnatice i kozicama slični račići, koji su na zelenim algama zeleni, kada se spuste na smeđe postanu smeđi, a na crvenkastima pocrvene. I druge se životinje mogu prilagođivati bojama, pa na pr. daždevnjaci, koji odrastu na crnoj zemlji, izgube mnogo žutih pjega, a na ilovači ih dobiju mnogo više. Kukuljice leptira bijelaca i malene riđe su na tamnim daskama vrlo tamne, a na svijetlima su posve svijetle. Koliko je boja životinja izraz čitavoga njihova stanja, vidi se najbolje kod zdravih i snažnih životinja, koje imaju lijepe i jasne boje, a slabe i bolesne imaju mnogo manje izrazite boje.

Na izraz boja djeluje još u znatnoj mjeri podneblje toplinom i vlagom, pa i hrana. To se opaža osobito kod leptira i drugih kukaca, koji imaju godišnje dva pokoljenja, pa se jedno razvija za hladnijega proljeća, a drugo u toplom ljetu. Proljetno je pokoljenje različite boje od ljetnoga (sezonsko dvoličje, dimorfizam); ljetno je redovno tamnije, kao na pr. u šumske riđe, mnogih bijelaca, plavaca i t. d. U vrućim se krajevima opažaju slične razlike između sušnog i kišnog pokoljenja. I na umjetni način mogu se postići kod ptica, leptira i kornjaša promjene u boji djelovanjem topline. Kad na pr. na kukuljice malene riđe djeluje toplina, ne izađu leptiri, kakvi su naši, nego onakvi, kakvi lete u Sardiniji (var. ichnusa), a iz onih,

koje su bile na hladnom, izađu takvi, koji lete na Laplandiji (var. polaris), pa se tako na umjetni način mogu dobiti različite geografske lokalne odlike. Kod gorskog Apolonova leptira nastane od djelovanja studeni tamnija visinska odlika (var. brittingeri).

I velika toplina i jaka studen potamnjuju boje, proizvode melanizam. Tako isto djeluje i vlaga, pa kada se ona poveća, onda obično mnoge životinje potamne. Tako su na pr. vodeni voluhari, koji žive uz vode, tamniji od onih, koji se drže suhih vrtova, a isto su tako od vlage tamniji i drugi sisavci, neke ptice, žabe i gušterice, pa i puževi. Tako je šumski prpolj u suhim šumama crvenkast, a u vlažnima crn, kao i mnogi kukci, poljski šturak, leptiri, koloradska zlatnica i t. d. Kako su obično oba faktora združena, dolaze u prirodi na takvim mjestima posebne, tamnije obojene životinje. Tako na pr. nalazimo oo nekim otocima na pr. na Visu, Lastovu, Sv. Andriji, Brusniku, Jabuci i t. d. potamnjele i crne krške gušterice, kao višku guštericu (Lacerta melisellensis lissana), brusničku (L. m. melisellensis), jabučku (L. m. pomoensis) kršku guštericu i t. d. I u visokim gorama i cretnim krajevima ima od niže temperature i znatne vlage dosta tamnijih, melanotičkih, životinja, kao što su oštroglava i planinska gušterica, crna riđovka i bjelouška. smeđa hrženica, vjeverica, voluhariea, neke ptice, mnogi kornjaši, leptiri i t. d.

Hrana također djeluje na boju životinja, jer mijenja kemizam organizma, pa je poznato, da ševe, zimnice, juričice postanu u kavezu crnkaste, jer se hrane najviše konopljom. Žuti kanarinci, kojima se u hranu miješa slatka paprika, dobiju crvenkasto perje, a i kod leptira je opaženo, kada se gusjenice hrane drugačijom hranom. da se boja odraslih leptira različito promijeni. Gusjenice naše hrastove kvočke (Lasiocampa quercus) hrane se u Škotskoj vrijeskom, pa odatle dolazi tamo posebna vrijeskova odlika (var. callunae), a u južnoj Evropi dubom, pa stoga ima tu dubova odlika (var. roboris).

Po tome vidimo, da kod prosuđivanja boja životinja treba uvažiti sve okolnosti, o kojima ovisi život, to više, što su one znatno izražene i u njihovu spolnom životu kao spolne boje. Kod više životinja je i u boji izraženo spolno dvoličje, dimorfizam, pa se u lijepim uresnim bojama mužjaka očituju sekundarne spolne oznake, osobito kod ptica, zmija, riba, leptira, rijetko kod sisavaca. Kod ptica su poznati vrlo šareni i gizdavi mužjaci kokošaka, pataka, rajčica, kolibrića, a i kod vuga, kosova, zimnica, zeba i dr. mužjaci su življe obojeni. Kod sisavaca se jakim bojama ističe mužjak mandrila. Još se više očituje veza između spolnog života i boja kod svadbenog ruha, kad mužjaci od pomicanja i umnažanja pigmenta dobiju periodički za vrijeme upaljivanja (oestrum) vrlo napadne boje, kao kod mnogih riba, kod naše gavčice, kod lososa, usnača, glavoča, pa kod stranih ribica, koje se drže u akvarijima, onda kod vodenjaka, guštera i t. d.

Boje daju životinjama ili posebne kemičke tvari, bojila, pigmenti, koji su najviše konačni proizvodi tvarne izmjene, pa su u zrncima raspoređeni u koži, perju ili dlakama, - od njih su određene boje, crna, smeđe, žute, crvene, to su pigmentne boje -, ili su pak boje fiziološkofizikalne prirode, a to znači, da nastaju od posebne strukture onih dijelova tijela, što pokazuju boje. To su strukturne ili optičke boje, koje se obično prelijevaju i kovno sjaju, kao perje mnogih ptica, krila leptira, crv morska gusjenica, pa i sedef i t. d. Dok su ove boje, koje su vezane uza strukturu, nepromjenijive, od jačeg se svijetla pojačava postajanje bojila u koži, pa i naša koža od sunčanja potamni.

Bolesno stanje, kad organizam nema sposobnosti, da proizvodi bojila, jest albinizam (v.). N. F-k.

BOJADŽIJEV, Kliment Eftimov, * Ohrid 1861, † 1933, bugarski general. Svršio vojničku školu u Sofiji i vojničku akademiju u Italiji. U doba srpsko-bugarskog rata (1885) bio je pobočnik u stožeru zapadnoga vojnog zbora. U balkanskom ratu (1912-13) zapovijedao je četvrtom preslavskom divizijom, koja se odlikovala u borbama protiv Turaka i Srba. Na položaju na Čataldži zapovijedao je na prednjim položajima. Poslije rata bio je ministar vojske. Za vrijeme prošloga svjetskog rata zapovijedao je prvom armejom, koja je 1915 osvojila Zaječar, Niš, Prištinu, Bitolj i Ohrid. G. 1916 proveo je napadaje od Bi-


003
Hrvatska enciklopedija
svezak III
005

­