Hrvatska enciklopedija (Ujević) - svezak III/005

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje


004
Hrvatska enciklopedija
svezak III
006
5
BOJADŽIJEV — BOJE

tolja prema Ostrovskom jezeru i kasnije zapovjeđeno

uzmicanje. Malo zatim je umirovljen. Izdao je Reljefnu kartu Bugarske. I. E.

BOJANA otječe iz Skadarskog blata (jezera) u Jadransko more. Teče u velikim okukama s prosječnim padom od 0+6%o. Drimnjača i rijeka Kiri donose u B. velike količine nanosa te bi ona mogla postati plovnom jedino stalnim bagerovanjem. P. V-ć.

Nuvola apps kappfinder.pngBOJANOWSKI, Edmund Wojciech Stanislaw, * Grabonog u Poznanjskoj 14. XI. 1814, † 1871, poljski književnik i filantrop. Učio je književnost i slavenske jezike u Brt:sslauu i Berlinu, sabirao narodne pjesme. Osnovao brojn!1 sirotišta i bolnice na selu. Potkraj života imao 39 sirotIšta i 127 »sestara službenica«. Taj se pokret proširio po cijeloj Poljskoj i po Engleskoj. Uređivao je izdanja za puk: Poklosie i Rok wiejski. Još kao đak preveo je 15 naših narodnih lirskih pjesama u godišnjaku ),Marzanna« 1834, i to prema njemačkom prijevodu. LIT.: Jugosl. poezja ludowa, Varšava 1938. J. B-ć.

BOJA ZVUKA -- Zvuk.

BOJČEV, Dimo, * Ičera, Kotlensko 1878. bugarski skladatelj- pedagog. Učio je u Rusiji, zatim učiteljevao po Bugarskoj od 1896 do 1935 i osnivao dječja zborna društva. Napisao je niz vrijednih djela iz područja dječje glazbene književnosti i glazbeno-metodičkih pomagala. G. K.

BOJE, bojila (njem. Farbstoffe, tal. sostanze col,oran~i, engl. dyestuffs) su obojene prirodne i umjetne tvan, kOje mogu bojiti različna druga tijela. Dijelimo ih prema podrijetlu i proizvodnji u anorganske i organs.ke pr1f(?dne i umjetne boje. Među prirodne anorganske bOje ubrajamo mineralne ili zemljane boje. Organske prirodne boje potječu iz biljnog ili životinjskog carstva. Umjetne su boje, izuzevši neke anorganske i metalne boje, ponajviše organske boje. Prema upotrebi dijelimo b. u tekstilne, slikarske, tiskarske i t. d. M. D-ć.

SADRŽAJ: Boja i kemijski sastav tvari, 5; Anorganske boje, 5; Organske boje, 6; Boje u kemijskom veleobrtu, 8; Boje za knjigotisak, 9; Postojanost boja, 9; Bojenje tekstilne robe, 9; Bojenje seljačko. ll; Bojenje stakla, 11; Bojenje tijela, 11.

Boja i kemijski sastav tvari. Kemijska teorija o organskim bojama govori o vezi, koja postoji između kemijs,.;.og sastava ili konstitucije tvari i njezine boje. Glavna ~e svrha tc teorije, da posluži proizvodnji umjetnih organ.skIh .bo~a: Sve dotle dok se nije znalo, kako su poredam pOjedini atomi i a'tomske skupine u molekuli obojenih ugljikovih spojeva, bila je proizvodnja bojila pr~puštan.a empiriji. i slučaju. I doista su prve organske bOje otknvene pukim slučajem. Danas je kemizam. napose organskih boja, dobro poznat, pa je to upravo omogućilo golem razvitak umjetnih (katranskih ill amlinskih) boja.

Zasićeni alifatski spojevi apsorbiraju u skrajnjem ultraljubičastom dijelu spektra (ispod 200 mft), pa su u bijelom svijetlu bezbojni. Aromatski ugljikovodik benzol, COH6, apsorbira svijetlo dužine vala oko 270 mft, pa je i on bezbojna bistra tekućina. Ako u molekulama spomenutih ugijikovodika dolaze neke nezasićene atomske skupine, pomiču one pruge apsorpcije iz ultraljubičastog dijela prema vidljivom dijelu spektra, pa spojevi postaju i za oko obojeni (__ boja). Alifatski ugljikovodici poprimaju boju, čim imaju najmanje 4 dvostruke C=C- veze u kontinuiranom položaju. U ovakvu skupinu spojeva ubrajamo mnoge va-

žne prirodne boje zvane »karotinoidi«, na pr. žutu boju mrkve (Daucus Carota), žutu boju žutanjka jajeta, boju žutog jesenjeg lišća, zatim crveI1'U boju paprike, rajčice, šipka i t. d. Najveći dio organskih boja ubrajamo u t. zvo aromatske soojeve, jer imaju u svom sastavu benzolove prstene ili kondenzirane sustave, koji su nastali iz benzolovih jezgara (na pr. naftalin, antracen i dr.). Aromatski je ugljikovodik bifenil, COH5-C.H5, bezbojan (apsorbira kod neko 315 mft), a1<o između fenila dolazi nezasićena etilenska skupina, -CH=CH-, nastaje spoj COH5-CH=CH-C.H5, koji je još uvijek za oko bezbojan (apsorbira kod neko 345 mft); ali ako između dvaju fenila dolaze četiri etilenske skupine, spoj je žute boje, jer se apsorpcija pomiče u vidljivi dio spektra, u područje između 400-800 mft. S povećanjem broja nezasićenih skupina boja prelazi u narančastu, crveno narančastu i t. d.

Selektivna je apsorpcija svjetlosti u vezi s nezasićenošcu molekula. Prema tome je i boja ugljikovih spojeva zavisna o djelomično slabije vezanim elektronima u nezasićcnim spojevima. Već su Graebe iLiebermann (1868) primijetili, da obojeni spojevi gube svoju boju, kada reduciranjem prelaze u zasićene spojeve. Apsorpcija je u vidljivom dijelu spektra uvjetovana nekim određenim i posebnim nezasićenim atomskim skupinama u molekuli. Takve je skupine nazvao O. N Wilt (1876) krolnofornim skupinama. Kromofori (nosioci boje) uzrokuju pumak apsorpcije u vidljiv dio spektra. Najvažniji su kromofori, osim spomenute etilenske skupine, (-CH=CH-), karbonil (=C=O), nitrozo (--N=O), nitro (-N02), azo (-N=N-) i dr. Vrlo kromoforno djeluju mtrozo-skupine i azo-skupine, potonja samo u aromatskom sustavu (azometan je bezbojan). Jedna kromoforna skupina redovno još nije dovoljna, da spoj bude obojen. Ima međutim spojeva, kojih je selektivna apsorpcija svjetlosti zavisna o nepostojanom ili nezasićenom stanju pojedinog atoma ili atomskog veza. I ako takvi spojevi nemaju dvostrukih veza u molekuli, ipak su obojeni (na pr. jodoform, CHJ3).

Organske spojeve s kromofornim skupinama zovemo kromogenima (stvaraocI boje). Krumogelli redovno još nisu bojila (na pr. nitrobenzol ili narančasto obojeni azobenzol). Zato je potrebna još jedna skupina, koja svojom kemijskom prirodom veže obojene tvari s tekstilnim vlakancima. Usput spominjemo, da je najvažnija upotreba organskih boja u bojenju tkanina i tekstilnih proizvoda. Skupine, koje mogu pojačati djelovanje kromofora, zovemo auksokromnim skupinama. U sintetskoj kemiji organskih boja služe kao auksokromi: fenolske hidroksiIne (oksi) skupine, aromatski vezane amino-skupine i njihovi derivati; uopće skupine, koje mogu stvarati soli (OH, NH2, S03H, COGH). Prema tome imamo kisela i bazična bojila. Same auksokromne skupine nemaju kromoforna svojstva, ali mogu znatno utjecati na boju kromogena tako, da je razviju ili pojačaju. Od kromogena postaje organsko tehničko bojilo istom onda, ako se kemijskom sintezom u molekulu uvede jedna ili više auksokromnih skupina.

Vuna i svila su bjelančevinama slične tvari, a poznato je, da su bjelančevine amfoterne prirode i da mogu stvarati spojeve i s kiselinama i bazama. lI:)favo zato možemo vunu i pravu svilu bojiti neposredno bojilima, koja imaju auksokromne skupine u molekuli. Pamuk je gotovo kemijski čista celuloza, zato se redovno ne spaja neposredno s kiselim i bazičnim bojama. Zbog toga se pamuk prije bojenja stavlja u močila (Beizmittel), a to su otopine različnih kemijbkih tvari, koje se u koloidnoj adsorpciji vežu uz vlakanca pamuka. Nakon toga se može bojilo kemijski čvrsto vezati uz vlakna, i to u obliku kompleksnih spojeva. Kao močila služe za kisele boje najčešće hidroksidi kroma, aluminija, željeza, antimona i kositera, dok za bazične boje služi najčešće tanin.

LIT.: H. Kaulfm.nn Vber den Zusammenhang zwischen Farbe und Konsfitulion bei chemis<hen Verbindungen, Stuttgart 1904; Isti, Die Auxochrome, StuttJart 1~1)7; Witzinger, Organische Farbstoffe, 1933; Martinet, Gouleur et Constitution chimique, Pariz 1924; G. Pl:lnizzon. l raffato di chimica delle sostanze c%ranti, Milnn JQI8; J. K. Wood, Chemistry of Dyeing, London 1926; F. Uli mann. Enziklopadie der Technischen Chemie. Berlin i Beč 1930. M. D-ć.

Anorganske boje služe u slikarstvu i tehnici, a imaju karakter pigmenata, t. j. sitnih, u vodi ili ulju netopljivih obojenih čestica, koje se s pomoću kojeg sredstva za fiksiranje vežu za podlogu. Kao sredstvo za fiksiranje pigmenta može slUŽiti laneno ulje (uljene boje), emulzija ulja i vode uz dodatak raznih bjelančevina kao emulzifikatora (tempera boje) ili biljno ili životinjsko ljepilo (vo


004
Hrvatska enciklopedija
svezak III
006

­