Hamlet/I/II

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Prvi čin/Prvi Prizor Hamlet —  Prvi čin
autor: William Shakespeare
Prvi čin/Treći prizor


Drugi prizor[uredi VE]


Vijećnica u dvoru
(Trublje. Ulaze danski kralj Klaudije, kraljica Gertruda, dvorani,
Polonije i njegov sin Laert, Voltimand i Kornelije, svi u
svečanom ruhu kao da se vraćaju s krunisanja; posljednji ulazi
kraljević Hamlet u crnini, spuštena pogleda. Kralj i kraljica
uzlaze stepenicama na prijestolja)

Kralj:

Iako još je spomen posve mlad
Na Hamleta nam, dragog brata, smrt
I premda bi nam dolikovalo,
Da hodamo sa jadom u srcu,
A kraljevstvo nam cijelo da se skupi
U jedan nabor tuge, ipak je
Toliko razbor svladao nam narav,
Da mislimo sa bolom razumnim
Na njega, al se sjećamo i sebe.
Pa zato mi smo svoju nekad snahu,
A sada kraljicu i kraljevsku
Udovicu te zemlje ratničke
Sa zatomljenom nekom radošću,
Sa jednim jasnim, drugim suznim okom,
S veseljem pogrebnim, sa tugom svadbenom
I istom mjerom mjereć slast i jad -
Za ženu uzeli; i nismo u tom
Odbacili ni mudri savjet vaš,
Već nesmetano on je pratio
Taj posao. Na svemu tome hvala.
Što slijedi, znate: mladi Fortinbras,
Jer ili slabo cijeni našu vrijednost
Il' misli da je naša država
Od smrti dragog pokojnog nam brata
Sva u rasulu i u neredu,
Te sanjajući, kako bi se tim
Okoristio, sve bez prestanka
Dodijava nam poslanicima,
Zahtijevajući, da mu vratimo
Sve one zemlje, koje mu je otac
Izgubio po zakonu i pravu
Na korist našem bratu junačkom.
Toliko o njemu. - Sad o nama
I ovom našem skupu. Evo, što je:
Za norveškog je kralja pismo tu,
Za strica mladog Fortinbrasa. Slab
I nemoćan je on u postelji,
Te jedva čuje za tu namjeru
Sinovca svoga. Mi ga molimo,
Da ne da njemu napredovati,
Jer vojska sva i čete pomoćne
Iz njegovih su podanika sve
Posastavljene. Kornelije dragi
I Voltimande, vas mi šaljemo
Ko nosioce ovog poslanstva
Za staroga vladara norveškog,
A veću vama ne dajemo vlast,
Da više s njime raspravljate nego
Što opseg ovog pisma dopušta,
Gdje potanko je sve protumačeno.
Sad pođite i neka vaša hitnja
Posvjedoči, da vjerni ste.

Kornelije i Voltimand:

U svemu
I u tome dokazat ćemo vjernost.

(Kornelije i Voltimand naklone se i odu)

Kralj:

A što je u vas novo, Laerte?
O nekoj molbi ste govorili.
O čemu se to radi, Laerte?
Vi ne možete kralju danskomu
Spomenut ništa, što je razumno,
I potratiti riječi. Što bi ti
Zamolit htio, a da ne bih ja
Još prije dao nego zaišteš?
Jer glava nije srcu srodnija
Nit ruka većma služi ustima
No tvome ocu dansko prijestolje.
Što želiš, sinko?

Laert:

Ištem dupuštenje
Da mogu se u Francusku povratit,
Odakle sam u Dansku došao
Od svoje volje, želeć svoju dužnost
Izvršiti na vašoj krunidbi,
A sad, gdje ta je dužnost ispunjena,
U Francusku, to moram priznati,
I misli me i želje opet vuku
I čeznu, da im dadete slobodu
I milostivo svoje dopuštenje.

Kralj:

A je li vam dopustio i otac?
Što veli na to Polonije naš?

Polonije:

Moljakao me i moljakao
I moje tromo dopuštenje silom
Izmamio iz mene, gospodaru,
Te napokon mu želju ispunih
I na tu svoju škrtu privolu
Utvrdih pečat. Zato, molim vas,
Dopustite, nek ide.

Kralj:

Laerte,
Posluži tim se časom povoljnim
I upotrebi vrijeme. Neka ga
Vrline tvoje lijepe troše tebi
Na radost. - Sada, dragi Hamlete,
Naš rođače i sine -

Hamlet (za se):

Više no
Sinovac, manje nego sin.[1]

Kralj:

Što znači,
Da oblaci te uvijek zastiru?

Hamlet:

Ne, gospodaru; odveć sam na suncu.[2]

Kraljica:

O, zbaci noćnu boju, Hamlete,
I nek ti oko gleda prijatelja
U danskom kralju. Nemoj vazda vjeđe
Obarati i tražiti u prahu
  1. ^  Prve Hamletove riječi na sceni su u originalu dvosmislene: A little more than kin, and less than kind. Više sam nego tvoj sinovac (kin = rođak), jer si oženio moju majku pa sam ti postao i pastorak, odnosno bliži sam ti, ali ne želim ti biti blizak i biti tvoj sin (kralj ga naziva sinom) jer taj brak svoje majke s bratom njezinog pokojnog supruga smatram grešnim i incestuoznim. Less than kind može značiti i "nisam tvoj" i "ne volim te".
  2. ^  odveć sam na suncu - igra riječi: u engleskom se riječi sun (sunce) i son (sin) isto izgovaraju. Previše sam na suncu tvojeg kraljevskog sjaja, a i previše me često nazivaš sinom. U engleskoj poslovici "biti na suncu" znači biti bez ičega, što odgovara položaju Hamleta jer je lišen prijestolja.