Hamlet/I/II

← Prvi čin/Prvi Prizor

Hamlet —  Prvi čin autor: William Shakespeare

Prvi čin/Treći prizor →

Drugi prizor

Vijećnica u dvoru
(Trublje. Ulaze danski kralj Klaudije, kraljica Gertruda, dvorani,
Polonije i njegov sin Laert, Voltimand i Kornelije, svi u
svečanom ruhu kao da se vraćaju s krunisanja; posljednji ulazi
kraljević Hamlet u crnini, spuštena pogleda. Kralj i kraljica
uzlaze stepenicama na prijestolja)

Kralj:

Iako još je spomen posve mlad

Na Hamleta nam, dragog brata, smrt

I premda bi nam dolikovalo,

Da hodamo sa jadom u srcu,

A kraljevstvo nam cijelo da se skupi

U jedan nabor tuge, ipak je

Toliko razbor svladao nam narav,

Da mislimo sa bolom razumnim

Na njega, al se sjećamo i sebe.

Pa zato mi smo svoju nekad snahu,

A sada kraljicu i kraljevsku

Udovicu te zemlje ratničke

Sa zatomljenom nekom radošću,

Sa jednim jasnim, drugim suznim okom,

S veseljem pogrebnim, sa tugom svadbenom

I istom mjerom mjereć slast i jad -

Za ženu uzeli; i nismo u tom

Odbacili ni mudri savjet vaš,

Već nesmetano on je pratio

Taj posao. Na svemu tome hvala.

Što slijedi, znate: mladi Fortinbras,

Jer ili slabo cijeni našu vrijednost

Il' misli da je naša država

Od smrti dragog pokojnog nam brata

Sva u rasulu i u neredu,

Te sanjajući, kako bi se tim

Okoristio, sve bez prestanka

Dodijava nam poslanicima,

Zahtijevajući, da mu vratimo

Sve one zemlje, koje mu je otac

Izgubio po zakonu i pravu

Na korist našem bratu junačkom.

Toliko o njemu. - Sad o nama

I ovom našem skupu. Evo, što je:

Za norveškog je kralja pismo tu,

Za strica mladog Fortinbrasa. Slab

I nemoćan je on u postelji,

Te jedva čuje za tu namjeru

Sinovca svoga. Mi ga molimo,

Da ne da njemu napredovati,

Jer vojska sva i čete pomoćne

Iz njegovih su podanika sve

Posastavljene. Kornelije dragi

I Voltimande, vas mi šaljemo

Ko nosioce ovog poslanstva

Za staroga vladara norveškog,

A veću vama ne dajemo vlast,

Da više s njime raspravljate nego

Što opseg ovog pisma dopušta,

Gdje potanko je sve protumačeno.

Sad pođite i neka vaša hitnja

Posvjedoči, da vjerni ste.

Kornelije i Voltimand:

U svemu

I u tome dokazat ćemo vjernost.

(Kornelije i Voltimand naklone se i odu)

Kralj:

A što je u vas novo, Laerte?

O nekoj molbi ste govorili.

O čemu se to radi, Laerte?

Vi ne možete kralju danskomu

Spomenut ništa, što je razumno,

I potratiti riječi. Što bi ti

Zamolit htio, a da ne bih ja

Još prije dao nego zaišteš?

Jer glava nije srcu srodnija

Nit ruka većma služi ustima

No tvome ocu dansko prijestolje.

Što želiš, sinko?

Laert:

Ištem dupuštenje

Da mogu se u Francusku povratit,

Odakle sam u Dansku došao

Od svoje volje, želeć svoju dužnost

Izvršiti na vašoj krunidbi,

A sad, gdje ta je dužnost ispunjena,

U Francusku, to moram priznati,

I misli me i želje opet vuku

I čeznu, da im dadete slobodu

I milostivo svoje dopuštenje.

Kralj:

A je li vam dopustio i otac?

Što veli na to Polonije naš?

Polonije:

Moljakao me i moljakao

I moje tromo dopuštenje silom

Izmamio iz mene, gospodaru,

Te napokon mu želju ispunih

I na tu svoju škrtu privolu

Utvrdih pečat. Zato, molim vas,

Dopustite, nek ide.

Kralj:

Laerte,

Posluži tim se časom povoljnim

I upotrebi vrijeme. Neka ga

Vrline tvoje lijepe troše tebi

Na radost. - Sada, dragi Hamlete,

Naš rođače i sine -

Hamlet (za se):

Više no

Sinovac, manje nego sin.^[1]

Kralj:

Što znači,

Da oblaci te uvijek zastiru?

Hamlet:

Ne, gospodaru; odveć sam na suncu.^[2]

Kraljica:

O, zbaci noćnu boju, Hamlete,

I nek ti oko gleda prijatelja

U danskom kralju. Nemoj vazda vjeđe

Obarati i tražiti u prahu

1. ^  Prve Hamletove riječi na sceni su u originalu dvosmislene: A little more than kin, and less than kind. Više sam nego tvoj sinovac (kin = rođak), jer si oženio moju majku pa sam ti postao i pastorak, odnosno bliži sam ti, ali ne želim ti biti blizak i biti tvoj sin (kralj ga naziva sinom) jer taj brak svoje majke s bratom njezinog pokojnog supruga smatram grešnim i incestuoznim. Less than kind može značiti i "nisam tvoj" i "ne volim te".
2. ^  odveć sam na suncu - igra riječi: u engleskom se riječi sun (sunce) i son (sin) isto izgovaraju. Previše sam na suncu tvojeg kraljevskog sjaja, a i previše me često nazivaš sinom. U engleskoj poslovici "biti na suncu" znači biti bez ičega, što odgovara položaju Hamleta jer je lišen prijestolja.