Gospođe, zač prosiš jer mi su tužice

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Gospođe, zač prosiš jer mi su tužice
autor: Šiško Menčetić

241. pjesma prvog dijela Ranjinina zbornika.


Gospođe, zač prosiš jer mi su tužice,
   kad ljubav ponosiš od vjerna služice?
   ar željno povenut potribno meni jes,
   kad godi spomenut budu ja tvoj ures
u kom se raj veli, gizdava ružice,
   ter se toj ne želi bez željne tužice.
   Ako li tuj želju ima tve srdačce
   da se ja veselju, prisvitlo sunačce,
stvori mi tuj milos da te ja sadružu,
   ter mi će bit silos da veće ne tužu;
   zašto je tvoj prirok da se ja dresel'ju,
   također bit uzrok mož da se vesel'ju.