Gledaj, Rakle, dobro moje

Gledaj, Rakle, dobro moje autor: Ivan Bunić Vučić

Gledaj, Rakle, dobro moje,
   oni suhi bor gorjeti,
   prem onaki, mâ gospoje,
   ja se mogu zvat i rijeti.

On je k nebu uzrastio
   čijem mu siva zrak sunčani,
   veselo sam ja živio
   čijem mi pogled tvoj ne brani.

Njemu slomi trijes sve grane
   i osta suh panj u dubravi,
   zadate su mnoge rane
   meni od strila od ljubavi.

Njemu vihar žile skrši,
   mene gnjiv tvoj izkorijepi,
   najzad oganj njim obrši,
   a mnom ures tvoj prilijepi.

Sad gorimo, eto, oba,
   ja ucviljen, on veseo,
   i do malo opet doba
   zgorjećemo u pepeo.

Danu gorjet on sveđ neće,
   ja sveđ gorim u ljubavi;
   on omladit opet se će,
   mâ se mlados ne pojavi.

Ovo je djelo u javnome vlasništvu svugdje u svijetu jer autorska prava istječu nakon 100 godina od autorove smrti.