Glasom ja dan i noć prizivam krjeposti
Izgled
Glasom ja dan i noć prizivam krjeposti autor: Šiško Menčetić |
226. pjesma prvog dijela Ranjinina zbornika. Akrostih Gracioza. |
Glasom ja dan i noć prizivam krjeposti,
jer slavit sa svu moć rad bih tve ljeposti.
Raju sja danica od zvizda najsvitlja;
takoj ctiš, Anica, međ vilam svih liplja.
Akvile krjeposti nitko nas ne ima,
ter se tve ljeposti pozirat ne prima;
cić ako tko gleda veseli tvoj obraz,
stvori se od leda ter kopni kako mraz.
Jer sjaje promineš i kud se ti ozriš,
svitlostju prosineš ter suncem sva goriš.
Od raja dar imaš da t' ličca zorom zre;
ljepos vil vazimaš ka godi s tobom gre.
Zato je svak vesel, obraz tvoj videći,
zato je svak dresel, srcem ga slideći;
ar si drag viditi, moj venče gizdavi,
nu je trud živiti u željah ljubavi.