Ezekiel (Šarić)/Glava 3.

¹ On mi reče: "Sine čovječji, pojedi što je pred tobom; pojedi taj svitak, onda idi i govori kući Izraelovoj!"

² Otvorio sam usta svoja, i on mi dade svitak da jedem.

³ I reče mi: "sine čovječji, uzmi taj svitak, što ti ga dajem, u sebe i pusti da uđe u tvoju nutrinu!" Ja ga pojedoh, i bio mi je u ustima sladak kao med.

⁴ Nato mi zapovjedi: "Sine čovječji, ustani, idi kući Izraelovoj i govori im u moje ime!

⁵ Jer se ne šalješ k narodu nepoznata jezika i nerazumljiva govora, nego kući Izraelovoj;

⁶ I ne k mnogim narodima nepoznata jezika i nerazumljiva govora, kojima riječi ne razumiješ. Kad bih te poslao k njima, poslušali bi te.

⁷ Ali te kuća Izraelova neće poslušati, jer i mene neće da poslušaju, jer je sva kuća Izraelova tvrda obraza i otvrdnula srca.

⁸ Ali evo, činim tvoj obraz tvrdim kao njihov i čelo tvoje tako tvrdo kao njihovo.

⁹ Kao dijamant, tvrđe od hridine, činim ti čelo. Ne boj ih se, ne dršći pred licem njihovim, jer su rod nepokoran."

¹⁰ Dalje mi reče: "Sine čovječji, uzmi sve riječi, što ti ih priopćujem, u srce svoje i slušaj ih ušima svojim!

¹¹ Ustani, idi k zarobljenicima, k sinovima naroda svojega, govori im i reci: 'Ovako veli svemogući Gospod,' poslušali ili ne poslušali!"

¹² Tada me podiže duh gore. Čuo sam za sobom glasan, silan i šum, kada se diže sa svojega mjesta slava Gospodnja,

¹³ Naime huku krila onih bića, što se jedna drugih doticala, i prasku točkova uz njih. Bio je glasan, silan šum.

¹⁴ Duh me dakle podiže gore, uze me, i ja sam ozbiljno išao u uzbuđenosti duha svojega; jer je ruka Gospodnja teško ležala na meni.

¹⁵ Tako dođoh k zarobljenicima u Tel-Abib, koji su stanovali na rijeci Kebaru, gdje su se bili naselili. Ondje sam boravio sedam dana posve uzbuđen među njima.

¹⁶ Poslije sedam dana dođe mi riječ Gospodnja.

¹⁷ "Sine čovječji, postavio sam te stražarem kući Izraelovoj. Kad čuješ riječ iz mojih usta, opomenut ćeš ih u moje ime.

¹⁸ Kad kažem bezbožniku: 'Poginut ćeš!' a ti ga ne opomeneš i ne progovoriš mu, da odvratiš bezbožnika od opakog puta njegova i da ga sačuvaš u životu, to će bezbožnik poginuti zbog svoje opačine; ali ću krv njegovu iskati iz tvoje ruke.

¹⁹ Ako li ti opomeneš Bezbožnika a on se ne vrati od bezbožnosti svoje i od opakog puta svojega, to će on poginuti zbog opačine svoje; a ti si spasio dušu svoju.

²⁰ Ako se pravednik odvrati od pravednosti svoje i čini zlo, to ću mu ja podmetnuti na što će se spotaći, da pogine. Ako ga ti tada nijesi opomenuo, to će on poginuti zbog opačine svoje, i pravedna djela njegova, što ih je činio, neće se dalje spominjati; ali ću krv njegovu iskati iz tvoje ruke.

²¹ Ako li si ti njega, pravednika, opomenuo, da on, pravednik, ne griješi više, i on ne griješi više, to će pravednik ostati u životu; jer se je dao opomenuti, i ti si spasio dušu svoju.

²² Ondje dođe ruka Gospodnja na me, i on mi zapovjedi: "Ustani, izađi na ravnicu u dolini! Ondje ću govoriti s tobom."

²³ Ustadoh i izađoh na ravnicu u dolini. Ondje vidjeh gdje stoji slava Gospodnja, kako sam je bio gledao na rijeci Kebaru, i ja padoh ničice na svoje lice.

²⁴ Ali dođe duh na me i postavi me na noge moje. On mi reče: "Idi, zatvori se u kuću svoju!

²⁵ Sine čovječji, evo: "metnut će na te konopce i svezat će te njima. Ti onda nećeš izlaziti među njih.

²⁶ Ja ću učiniti da ti se jezik prilijepi za nepce tvoje, i ti ćeš zamuknuti i nećeš im biti opominjač; jer su rod nepokoran.

²⁷ Ali kad progovorim s tobom, otvorit ću ti usta, i ti ćeš im navijestiti: 'Ovako veli svemogući Gospod.' Tko će slušati, neka sluša! Tko neće slušati, neka ne sluša, jer su rod nepokoran.

← Glava 2.

Ezekiel (Šarić)

Glava 4. →