Ezekiel (Šarić)/Glava 2.

Izvor: Wikizvor
Ezekiel (Šarić)


1 On mi reče: "Sire čovječji, postavi se na noge svoje; jer hoću da govorim s tobom!"

2 Tada dođe duh u mene kad mi je on govorio, i postavi me na noge moje; i slušao sam onoga, koji se je razgovarao s menom.

3 On mi reče: "Sine čovječji, ja te šaljem k sinovima Izraelovim, k plemenima odmetničkim, koji se pobuniše proti meni. Oni i oci njihovi griješili su proti meni sve do dana današnjega.

4 To su sinovi drska obraza i otvrdnula srca. K njima te šaljem Reci im: "Ovako veli svemogući Gospod.

5 I poslušaju li ili ne poslušaju - jer su rod nepokoran - , neka ipak znaju, da je prorok među njima.

6 A ti, sine čovječji, ne boj ih se i ne plaši se njihovih riječi, iako je oko tebe drača i trnje i boraviš među skorpionima! Ne boj se njihovih riječi! Ne dršći pred njihovim licem, jer su rod nepokoran!

7 Navješćuj im riječi moje, poslušali ili ne, jer su uporni.

8 Ali ti, sine čovječji, slušaj, što ću ti izreći! Ne budi nepokoran kao taj rod uporni! Otvori usta svoja i jedi što ti dadnem!"

9 Tada vidjeh ruku pruženu prema meni i u njoj svitak knjige.

10 On ga razvi preda mnom. Bio je ispisan na prednjoj strani i na suprotnoj strani. Bili su u njem napisani plač, uzdisaji i jauci.


Ezekiel (Šarić)