Evanđelje po Luki (Šarić)/Glava 9.
← Glava 8.
|
Evanđelje po Luki (Šarić) |
1 On sazva dvanaestoricu i dade im moć i vlast nad svima zlim duhovima i da iscjeljuju od bolest;.
2 Tada ih posla da navješćuju kraljevstvo Božje i da iscjeljuju bolesnike.
3 Reče im: "Ne uzimajte ništa na put, ni štapa ni torbe ni kruha ni novaca; ni dvoje haljine da imate!
4 Kad dođete u koju kuću, onda ostanite, dok odatle ne pođete dalje.
5 A gdje vas ne prime, ostavite taj grad i otresite prah s nogu svojih za svjedočanstvo protiv njih!
6 Oni zaputiše, i išli su od mjesta do mjesta, posvuda navješćivali evanđelje i iscjeljivali bolesnike.
7 Četverovlasnik Herod čuo je o svima ovim događajima i pao je u nemir, jer neki rekoše "Ivan je uskrsnuo od mrtvih."
8 Drugi: "Ilija se pojavio." Opet drugi: Jedan je od starih proroka uskrsnuo."
9 Herod reče: "Ali ja sam dao Ivanu odsjeći glavu! A tko je taj, o kojemu čujem takve stvari?" I želio ga je vidjeti.
10 Apostoli se vratiše i pripovjediše mu sve, Što su bili učinili. Tada se povuče s njima na samotno I mjesto u području grada Betsaide.
11 , A narod to opazi i pođe za njim. On ih je primio prijazno, govorio im o kraljevstvu Božjem i iscjeljivao sve, koji su trebali iscjeljivanja.
12 Već se je dan stao naginjati. Tada dođoše dvanaestorica k njemu i rekoše: "Otpusti narod! Neka idu u okolna sela i zaselke, da potraže stan i hranu; jer smo ovdje u pustom kraju."
13 On im reče: "Podajte in vi neka jedu!" Oni odgovoriše: "Imamo samo pet kruhova i dvije ribe; i morali bismo poći i kupiti hrane za sve ovo mnoštvo."
14 Bilo je naime oko pet tisuća ljudi. Tada on reče učenicima svojim: "Posadite ih u hrpe po pedeset!"
15 Učiniše tako i sve ih posadiše.
16 Tada uze onih pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo i blagoslovi ih. Onda ih prelomi i dade ih učenicima, da razdaju narodu.
17 Svi su jeli i nasitili se. I nakupiše još dvanaest punih košarica od komada, što pretekoše.
18 Kad se je jedanput sam molio, i samo učenici njegovi bili s njim, zapita ih: "Za koga me drže ljudi?"
19 Oni odgovoriše: "Jedni za Ivana Krstitelja, drugi za Iliju. Još drugi misle, da je koji uskrsnuo od starih proroka."
20 Tada ih upita dalje: "A za koga me vi držite?" Petar odgovori: "Za pomazanika Božjega."
21 A on im zabrani strogo, da nigdje nikome to ne govore.
22 Pridodade: "Sin čovječji mora trpjeti mnogo, bit će od starješina, glavara svećeničkih i književnika odbačen i ubijen, ali će treći dan uskrsnuti,"
23 A svima reče: "Tko hoće da ide za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka uzme na sebe križ svoj svaki dan i neka tako ide za mnom!
24 Jer tko hoće život svoj da spasi, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj zbog mene, spasit će ga.
25 Jer što koristi čovjeku, ako dobije sav svijet, a izgubi samoga sebe i propadne?
26 Jer tko se stidi mene i mojih riječi, toga će se stidjeti i Sin čovječji, kad dođe u slavi svojoj, Očevoj i svetih anđela.
27 Kažem vam zaista: "Od onih, koji stoje ovdje, neki neće okusiti smrti, dok ne vide kraljevstva Božjega."
28 Jedno osam dana iza ovih govora uze Petra, Ivana i Jakova sobom i uzađe na goru, da se pomoli.
29 Dok se je molio, promijeni se lice njegovo, i odjeća njegova postade sjajnobijela.
30 I dva su čovjeka govorila s njim: "Mojsije i Ilija.
31 Pokazaše se u slavi i govorili su o svršetku njegovu, što ga je imao naći u Jerusalemu.
32 Petar i drugovi njegovi bili su svladani od sna. Kad se probudiše, vidješe slavu njegovu i obadva čovjeka, koji su stajali s njime.
33 Kad su se ovi htjeli od njega rastati, reče Petar Isusu: "Učitelju, dobro je, da smo ovdje. Načinit ćemo tri sjenice: "tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu," Nije znao što govori.
34 Dok je još govorio, dođe oblak i zakloni ih. Uplašiše se, kad oni zađoše u oblak.
35 A iz oblaka povika glas: "Ovo je Sin moj izabrani, njega slušajte!
36 Kad je bio glas prestao, bio je Isus opet sam. Oni su šutjeli i u one dane nijesu nikome ništa pripovijedali o tom, što su bili vidjeli.
37 Kad su drugi dan silazili s gore, dođe mu u susret veliko mnoštvo naroda.
38 Tada povika jedan čovjek iz naroda: "Učitelju, molim te, pogledaj na sina mojega; jedinac mi
39 Zao duh hvata ga, tada najedanput zaviče. On ga drma tako da se pjeni. Samo teško odstupi od njega i još ga izlomi svega.
40 Molio sam učenike tvoje, da ga istjeraju; ali ne mogoše."
41 Isus reče: "O nevjerni i naopaki rode! Dokle ću još ostati kod vas i podnositi vas? Donesi ovamo sina svojega!"
42 Dok se je još približavao, trgao ga je i drmao zao duh. Isus zaprijeti nečistome duhu, iscijeli dječaka i dade ga natrag ocu njegovu.
43 Sve se je divilo veličini Božjoj. Dok su se svi čudili svemu, što je on činio, reče učenicima svojim: "
44 "Upamtite dobro riječi ove: "Sin čovječji bit će predan u ruke čovječje."
45 Ali oni ne razumješe riječi ove, ostade im tamna; ne mogoše je shvatiti. Ali su se bojali da ga zapitaju za nju.
46 Dođe im misao u pamet, tko je od njih najveći.
47 Jer je Isus poznavao pomisli srdaca njihovih, uze dijete, stavi ga uza se i reče im:
48 Tko primi ovo dijete u ime moje, mene prima; a tko mene prima, prima onoga, koji me je poslao, jer tko je najmanji među vama svima, on je velik."
49 Ivan izvijesti: "Učitelju, vidjesmo, kako jedan u ime tvoje izgoni đavle. Zabranismo mu, jer ne pripada našemu učeničkom zboru."
50 Isus mu reče: "Ne branite mu; jer tko nije protiv vas, za vas Je."
51 Približavali se dani uzeća njegova. Tada on čvrsto nakani da ide u Jerusalem.
52 I posla glasnike pred sobom. Oni otidoše i dođoše u jedno mjesto Samarije, da mu priprave gdje će prenoćiti,
53 Ali ga ne primiše, jer je bio na putu u Jerusalem.
54 Kad to vidješe učenici Jakov i Ivan, rekoše: "Gospodine, hoćeš li da zazovemo oganj s neba, da ih uništi?"
55 A on se okrenu i ukori ih rekavši: "Ne znate, čijega ste duha.
56 Sin čovječji nije došao da upropasti duše, nego da ih spasi". I tako otidoše u drugo mjesto.
57 Kad su išli dalje putem, reče mu jedan: "Ići ću za tobom, kamo god pođeš."
58 Isus mu reče: "Lisice imaju svoje jame, ptice nebeske svoja gnijezda. A Sin čovječji nema mjesta, gdje bi mogao nasloniti glavu svoju."
59 Drugoga pozva: "Hajde za mnom!" On odgovori: "Gospodine, pusti me da najprije otidem i pokopam oca svojega."
60 Isus mu reče: "Pusti neka mrtvi pokopavaju svoje mrtvace; a ti hajde i navješćuj kraljevstvo Božje!"
61 Opet drugi reče: "Ja ću ići za tobom, Gospodine, ali me najprije pusti da se oprostim s porodicom svojom."
62 Isus mu reče: "Ni jedan, koji metne ruku svoju na plug i opet se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje."
← Glava 8.
|
Evanđelje po Luki (Šarić) |