Evanđelje po Luki (Šarić)/Glava 10.

Izvor: Wikizvor
Evanđelje po Luki (Šarić)


1 Potom odredi Gospodin još drugih sedamdeset i dva, i posla ih po dva i dva pred sobom u sve gradove i mjesta, kada je mislio sam doći.

2 On im reče: "Žetva je velika, a poslenika je malo. Molite se zato gospodaru žetve, da pošalje poslenike u žetvu svoju!

3 Idite! Eto, ja vas šaljem kao jaganjce među vukove.

4 Ne uzimajte sobom kese za novac ni torbe ni obuće i nikoga ne pozdravljajte na putu!

5 Kad dođete u koju kuću, najprije recite: "Mir kući ovoj!

6 Prebiva li ondje sin mira, počinut će na njemu mir vaš; inače vratit će se k vama.

7 Ostanite u toj kući, jedite pijte; što imaju; jer je poslenik dostojan svoje plaće. Ne prelazite iz jedne kuće u drugu!

8 Kad dođete u koji grad, i prime vas, jedite, što se iznese pred vas.

9 Iscjeljujte bolesnike, što su ondje, i navijestite; Kraljevstvo Božje približilo se vama.

10 Ako li dođete u koji grad i ne prime vas, izađite na ulice njegove i recite:

11 I prah vašega grada, što je prionuo za noge naše, otresamo na vas. Ali ovo znajte: Kraljevstvo se je Božje približilo.

12 Kažem vam: Sodomi će biti lakše u onaj dan, negoli gradu onome.

13 Teško tebi, Korozaine! Teško tebi Betsaido! Jer kad bi se bila u Tiru i Sidonu dogodila čudesa, što su se dogodila u vama, davno bi već činili pokajanje u vreći i pepelu.

14 Ali Tiru i Sidonu bit će lakše na sudu nego vama.

15 I ti, Kafarnaume, zar ćeš se dići do nebesa? Do pakla ćeš biti srušen!

16 Tko vas sluša, mene sluša; tko vas prezire, mene prezire; a tko prezire mene, prezire onoga koji je mene poslao."

17 Puni radosti vratiše se sedamdeset i dvojica i izvijestiše: "Gospodine, i zli dusi pokoravaju nam se u ime tvoje."

18 On im reče: "Vidjeh sotonu, gdje spade s neba kao munja.

19 Eto, dadoh vam vlast da stupate preko zmija i skorpiona i preko svake neprijateljske sile; ništa vam neće moći nauditi.

20 Ali se ne radujte tomu, što vam se dusi pokoravaju; nego se radujte, što su vaša imena zapisana na nebesima."

21 U onaj dan obradova se on u Duhu Svetome i reče: "Slavim te, Ode, Gospodine neba i zemlje, što si ovo skrio od mudrih i razumnih, a objavio malenima. Da, Oče, tako se je dopalo tebi.

22 Sve je meni predano od Oca mojega. Nitko ne zna, tko je Sin, osim jedinoga Oca, i nitko, tko je Otac, osim jedinoga Sina, i kojemu I Sin hoće da objavi."

23 Tada se okrenu napose učenicima svojim i reče: "Blagoslovljene oči, koje vide ono što vi vidite!

24 Jer vam kažem: "Mnogi proroci i kraljevi htjedoše vidjeti, što vi vidite, i ne vidješe, htjedoše čuti, što vi čujete, i ne čuše."

25 Tada se diže neki zakonodavac, da ga kuša. On zapita: "Učitelju, što moram činiti, da postignem život vječni?"

26 On mu reče: "Što stoji pisano u zakonu? Kako čitaš?"

27 On odgovori: "Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, svom dušom svojom, svom snagom svojom i svom misli svojom, i bližnjega svojega kao samoga sebe!"

28 Reče mu: "Pravo si odgovorio, čini to, i imat ćeš život!"

29 A on se htjede opravdati i zapita Isusa: "A tko je moj bližnji?"

30 Tada odgovori Isus i reče: "Jedan je čovjek silazio iz Jerusalema u Jeriho i pade među razbojnike. Oni ga oplijeniše, izraniše, ostaviše ga pola mrtva i otidoše.

31 Slučajno je istim putem silazio neki svećenik, i on ga vidje i prođe.

32 Isto tako dođe tamo neki Levit, vidje ga i prođe.

33 I neki Samarijanac na svom putu dođe u njegovu blizinu, i kad ga vidje, sažali mu se.

34 Pristupi k njemu, zali uljem i vinom rane njegove i zavi ih, Tada ga podiže na svoje živinče, dovede ga u gostionicu i pobrinu se za njega.

35 Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče mu: "Brini se za njega, i što više potrošiš, platit ću ti, kad se vratim.

36 Tko je od ove trojice bio bližnji onome, koji je bio pao među razbojnike?"

37 On odgovori: "Onaj, koji mu je iskazao milosrđe." I Isus mu reče: "Idi, i ti čini tako"

38 Na putu se uvrati u jedno selo. Žena neka, po imenu Marta, primi ga u svoju kuću.

39 I u nje je bila sestra, po imenu Marija. Ova sjede do nogu Gospodnjih i slušala je besjedu njegovu.

40 A Marta je prionula za posao, da ga podvori. Ona pristupi i reče: "Gospodine, zar ti ne mariš, što me sestra moja ostavi samu da dvorim. Reci joj dakle, da mi pomogne!"

41 Gospodin joj odgovori: "Marta, Marta, brineš se i skrbiš za mnogo.

42 Samo je jedno potrebno. Marija je najbolji dio izabrala, koji joj se neće oduzeti."


Evanđelje po Luki (Šarić)