Evanđelje po Luki (Šarić)/Glava 22.
| Evanđelje po Luki (Šarić) |
1 Približavao se blagdan beskvasnih kruhova, koji se zove Pasha.
2 Glavari svećenički i književnici mislili su o tom, kako bi ga mogli ubiti, jer su se bojali naroda.
3 Tada uđe sotona u Judu, koji se zvao Iskariot, i koji je bio jedan iz broja dvanaestorice.
4 On ode i uze pregovarati s glavarima svećeničkim i nadstojnicima, kako da im ga mogne izdati.
5 Oni se obradovaše tomu i obećaše, da će mu dati novaca.
6 On obeća i stade tražiti zgodnu priliku, da im ga preda, a da ne upadne u oči narodu.
7 Dođe dan beskvasnih kruhova, u koji se je moralo klati Pashalno janje.
8 Tada pasla Isus Petra i Ivana i naloži im: "Idite i pripravite nam Pashalno janje, da ga jedemo!"
9 Oni ga upitaše: "Gdje da ga pripravimo?"
10 On im odgovori: "Kad dođete u grad, srest će vas čovjek, koji nosi vodu u krčagu. Idite za njim u kuću, u koju on uđe,
11 I kažite domaćinu: 'Učitelj te pita: gdje je soba, u kojoj mogu blagovati Pashalnu večeru s učenicima svojim?'
12 On će vam pokazati prostranu, sagovima prostrtu dvoranu. Ondje pripravite!"
13 Oni odoše i nađoše, kako im je bio rekao, i pripraviše Pashalnu večeru.
14 U određeni čas sjede za stol i dvanaest apostola s njim.
15 On im reče: "Vrlo san želio da ovu Pashalnu večeru održim s vama, prije nego muku podnesem.
16 Jer vam kažem: "Neću je od sada više jesti, dok se ne svrši u kraljevstvu Božjem."
17 Tada uze čašu, zahvali i reče: "Uzmite je i razdijelite među se!
18 Jer vam kažem: "Od sada neću više piti od roda trsova, dok ne dođe kraljevstvo Božje."
19 Onda uze kruh, zahvali, prelomi ga i dade im ga govoreći: "Ovo je tijelo moje, koje se daje za vas. Ovo činite na moju uspomenu!"
20 isto tako uze poslije gozbe čašu i reče: "Ova je čaša Novi Zavjet s mojom krvi, koja se prolijeva za vas.
21 Ali evo, ruka izdajnika mojega s menom je na stolu.
22 Sin čovječji ide doduše, kao što je određeno; ali teško čovjeku, koji ga izdaje!"
23 Tada oni stadoše jedan drugoga pitati, tko da je od njih, koji bi mogao to učiniti.
24 Nastade također prepirka među njima, tko da je od njih najveći.
25 On im reče: "Kraljevi neznabožačkih naroda njihovi su gospodari, i njihovi vladaoci nazivaju se dobrotvori.
26 U vas ne smije biti tako! Nego tko je najveći među vama, neka bude kao najmanji, starješina kao sluga.
27 Jer tko je veći: Koji sjedi za stolom, ili koji služi? Nije li onaj, koji sjedi za stolom? A ja sam među vama kao sluga.
28 Vi ste u mojim kušnjama ustrajali s menom.
29 Zato ostavljam vama kraljevstvo, kao što je Otac moj ostavio meni.
30 Vi ćete u kraljevstvu mojemu za stolom mojim jesti i piti i na prijestoljima sjediti i dvanaest plemena Izraelovih suditi."
31 Reče pak Gospodin: "Simone, Simone! Evo, sotona zatraži, da vas smije rešetati kao pšenicu.
32 A ja sam se molio za tebe, da se vjera tvoja ne popusti. Zato podupri i utvrdi jednoć braću svoju!"
33 On mu odgovori: "Gospodine, spreman sam s tobom ići u tamnicu i u smrt."
34 A on reče: "Petre, kažem ti, još danas, prije nego zapjeva pijetao, triput ćeš zanijekati, da me poznaješ."
35 Dalje im reče: "Kad vas poslah bez kese za novac, bez torbe, bez obuće, je li vam što uzmanjkalo?" "Nije", odgovoriše oni.
36 "Ali sad," nastavi on, "koji ima kesu za novac, neka je uzme sobom, isto tako torbu svoju. Tko to nama, neka proda svoj plašt i kupi za to mač!
37 Jer vam kažem: Na meni se još mora ispuniti riječ Pisma: 'On je ubrojen među zločince'. Tako se svršuje sve, što se odnosi na mene."
38 Tada viknuše oni: "Gospodine, evo, ovdje dva mača" A on im reče: "Dosta je."
39 Tada izađe i otide po svojemu običaju na Maslinsku goru. Za njim otiđoše učenici njegovi.
40 Kad dođe tamo, reče im: "Molite se, da ne padnete u napast!"
41 Udalji se od njih kako se može kamenom dobaciti, klekne na koljena i pomoli se:
42 "Oče, ako hoćeš, ukloni ovu čašu od mene! Ali ne moja, nego neka bude volja tvoja!"
43 Tada mu se javi anđeo s neba i okrijepi ga.
44 I napade ga smrtna tjeskoba, i molio se je još usrdnije. Znoj je njegov bio kao kaplje krvi, što su tekle na zemlju.
45 Diže se od molitve i pođe k učenicima svojim, ali ih nađe gdje spavaju od žalosti.
46 Tada im reče: "Što spavate? Ustanite i molite se, da ne padnete u napast!"
47 Dok je još govorio, pojavi se četa. Juda, jedan od dvanaestorice, išao je pred njom. On pristupi k Isusu i poljubi ga.
48 Isus mu reče: "Juda, poljupcem i izdaješ Sina čovječjega?"
49 Kad pratioci njegovi vidješe, što će biti, viknuše: "Gospodine, nećemo li udariti mačem?"
50 I jedan od njih udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho.
51 A Isus reče: "Pustite! Ne dalje!" Tada se dotače uha i iscijeli ga.
52 A glavarima svećeničkim, nadstojnicima hramske straže i Starješinama, što su bili došli na njega, reče Isus: "Kao na razbojnika izađoste s mačevima i toljagama.
53 Dan na dan bio sam kod vas u hramu, i ne staviste ruke na mene. Ali je ovo vaš čas i vlast tame."
54 Tada ga uhvatiše i odvedoše u kuću velikoga svećenika. Petar je išao za njim izdaleka.
55 Nasred dvorišta bili su naložili oganj i posjedali okolo. I Petar sjede među njih.
56 Kako je on tako sjedio u svijetlu ognja, vidje ga jedna sluškinja, uprije oči u njega, i reče: "l ovaj je bio s njim."
57 On zanijeka i reče: "Ženo, ne poznajem ga."
58 Malo zatim ugleda ga drugi i reče: "I ti si jedan od njih." Petar odgovori: "Čovječe, nijesam."
59 Oko jednu uru kasnije ustvrdi opet drugi: "Zaista i ovaj je bio s njim, jer je Galilejac."
60 Petar odgovori: "Čovječe, ne znam, što govoriš." Odmah, dok je on još govorio, zapjeva pijetao.
61 Tada se obazre Gospodin i pogleda na Petra. I Petar se sjeti riječi Gospodinove, koju mu je bio rekao: Još pri se nego danas zapjeva pijetao, triput ćeš me zatajiti."
62 Izađe van i počne gorko plakati.
63 Ljudi, koji su ga držali zarobljena, rugali su mu se i zlostavili ga.
64 Pokrili su mu oči tukli su ga po obrazu i govorili: "Proreci, tko je, koji te udari?"
65 Još mnoge druge psovke izgovorili su protiv njega.
66 Kad osvanu dan, skupiše se starješine narodne, glavari svećenički i književnici i dadoše ga odvesti u svoju skupštinu. Oni rekoše: "Ako si ti Krist, reci nam!: "
67 On im reče: "Ako vam kažem, ne vjerujete mi;
68 Ako vas upitam, ne odgovarate mi i ne puštate me na slobodu.
69 Ali od sada će Sin čovječji sjediti s desne strane svemogućega Boga."
70 Tada rekoše svi: "Ti si dakle Sin Božji?" On odgovori: "Da, ja sam to!"
71 Tada povikaše: "Što trebamo još svjedočanstvo? Jer sami čusmo iz vlastitih usta njegovih."
| Evanđelje po Luki (Šarić) |