Evanđelje po Luki (Šarić)/Glava 2.
← Glava 1.
|
Evanđelje po Luki (Šarić) |
Glava 3. →
|
1 U one dane izađe zapovijed od cara Augusta, da se popiše sav svijet.
2 Ovo je bio prvi popis. Bio je pod Kvirinijem, namjesnikom Sirije.
3 Svi su išli, da se upišu, svaki u svoj rodni grad.
4 Josip je bio iz kuće i porodice Davidove. Tako uziđe on iz grada Nazareta u Galileji u Judeju u grad Davidov, koji se zove Betlehem,
5 Da se upiše s Marijom, zaručenom svojom ženom, koja je bila trudna.
6 Kad su bili ondje, ispuniše se njezini dani.
7 Ona rodi svojega prvorođenog Sina, povi ga u pelenice i položi ga u jasle. U gostioni nije bilo mjesta za njih.
8 U onom kraju imali su pastiri u polju noćnu stražu kod stada svojega.
9 Tada stupi anđeo Gospodnji k njima, i slava ih Gospodnja obasja. I uplašiše se vrlo.
10 A anđeo im reče: "Ne bojte se! Evo, javljam vam veliku radost, koja će biti svemu narodu:
11 Danas vam se u gradu Davidovu rodi Spasitelj, Krist i Gospodin.
12 I ovo neka vam je zna: "Naći ćete dijete, što je povito u pelenice i leži u jaslama."
13 Ujedanput pridruži se anđelu velika vojska nebeska, koja je hvalila Boga i pjevala:
14 "Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima dobre volje."
15 Tada otidoše anđeli od njih na nebo. A pastiri su govorili jeda drugome: "Poći ćemo tamo u Betlehem i vidjet ćemo, što se je dogodilo i što nam je Gospodin obznanio!" Otidoše brzo tamo i nađoše
16 Mariju i Josipa i dijete, što je ležalo u jaslama.
17 Pošto su bili to vidjeli, pripovjediše, što im je bilo rečeno za ovo dijete.
18 Svi, koji su to čuli, divili su se tome, što im pripovjediše pastiri.
19 A Marija je čuvala sve riječi ove i razmišljala o njima u srcu svojemu.
20 Pastiri se vratiše natrag, i hvalili su i slavili Boga za sve, što su bili čuli i vidjeli, kao što im je bilo rečeno.
21 Kad se navrši osam dana da bude obrezano dijete, nadjenuše mu ime Isus, kao što bi nazvano od anđela, prije nego se zače u utrobi.
22 Pošto se svršiše dani čišćenja, što ih je propisivao zakon Mojsijev, donesoše ga u Jerusalem, da ga prikazu Gospodinu.
23 Jer ovako stoji napisano u zakonu Gospodnjem: "Svako muško prvorođeno ima se posvetiti Gospodinu."
24 I oni htjedoše prinijeti žrtvu, kao što je propisano u zakonu Gospodnjem: "dvije grlice ili dva golubića.
25 Tada je bio u Jerusalemu čovjek po imenu Simeon. On je bio pravedan, koji se bojao Boga i čekao je utjehu Izraelovu, i Duh Sveti bio je u njemu.
26 Njemu je bio objavio Duh Sveti, da neće vidjeti smrti, dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega.
27 Ponukan od Duha dođe u hram, kad upravo donesoše roditelji dijete Isusa, da izvrše na njemu propis zakona.
28 Tada ga on primi na ruke svoje, uze slaviti Boga i reče:
29 "Sada možeš, Gospodine, po riječi svojoj u miru otpustiti slugu svojega.
30 Oči moje vidješe spasenje,
31 Koje si pripravio pred svima narodima:
32 Svjetlost, da prosvijetli neznabošce, slavu naroda Izraelova."
33 Otac njegov i majka njegova vrlo su se čudili tome, što se govorilo za njega.
34 Simeon ih je blagoslovio. Tada reče Mariji, majki njegovoj: "Ovaj je određen na propast i na uskrsnuće mnogima u Izraelu i za znak, kojemu će se protiviti.
35 I također će dušu tvoju probosti mač. Tako će se otkriti misli mnogih srdaca."
36 Tada je bila i proročica Ana, kći Penuelova iz plemena Ašerova. Ona je bila poodmakla u godinama. Nakon djevojaštva svojega živjela je sedam godina sa svojim mužem
37 I sad je bila udovica od osamdeset i četiri godine. Nikad nije odlazila od hrama i služila je Bogu postom i molitvom dan i noć.
38 I ona je došla u isto vrijeme, slavila je Boga i govorila za njega svima, koji su čekali otkup Jerusalema.
39 Izakako su bili izvršili sve po zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju u grad svoj Nazaret.
40 Dijete je raslo i jačalo. Bilo je puno mudrosti, i milost je Božja počivala na njemu.
41 Roditelji njegovi išli bi svake godine u Jerusalem o blagdanu Pashe.
42 Kad mu je bilo dvanaest godina, uzašli su u Jerusalem po običaju blagdana.
43 Kad prođoše ovi dani, zaputiše kući. A dječak Isus zaostade u Jerusalemu, a da ne opaziše roditelji njegovi.
44 Misleći, da je s putnom družinom, otidoše dan hoda i stadoše ga tražiti po rodbini i po znancima.
45 Ali ga ne nađoše. Zato se vratiše u Jerusalem, i tražili su ga.
46 Poslije tri dana nađoše ga u hramu. Sjedio je među učiteljima, slušao ih i pitao ih.
47 Svi, koji su ga slušali, divili su se njegovu razumu i njegovim odgovorima.
48 Kad ga ugledaše, začudiše se. Majka njegova reče mu: "Dijete, što nam to učini? Evo, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili!"
49 On im reče: "Zašto ste me tražili? Zar nijeste znali, da ja moram biti u kući Oca svojega?"
50 A oni ne razumješe, što im on stim htjede reci.
51 Tada siđe s njima i dođe u Nazaret, i bio im je poslušan. Majka je njegova čuvala sve riječi ove u srcu svojemu.
52 I Isus je napredovao u mudrosti, u dobi i u milosti kod Boga i kod ljudi.
← Glava 1.
|
Evanđelje po Luki (Šarić) |
Glava 3. →
|