Evanđelje po Luki (Šarić)/Glava 18.
| Evanđelje po Luki (Šarić) |
1 On im pokaza u prispodobi, da se mora svagda moliti i ne sustajati.
2 Recite im: "U jednom gradu bio je jedan sudac, koji se nije bojao Boga i nije mario za ljude.
3 A u onom gradu bila je jedna udovica. Ona je dolazila k njemu i molila: 'Pribavi mi pravo protiv mojega protivnika!'
4 On nije htio zadugo. A najposlije reče u sebi: 'Ne bojim se doduše Boga i ne marim za ljude.
5 Ali jer mi dodijava ova udovica, pomoći ću joj do njezina prava; inače doći će mi napokon i udarit će me po licu.'"
6 Gospodin nastavi: "Čujte, što govori nepravedni sudac!
7 A Bog izabranima svojim, koji dan i noć vapiju k njemu, da ne pomogne do njihovih prava, da ih pusti čekati?
8 Kažem vam, brzo će im pribaviti pravo. Ali Sin čovječji, kad dođe, hoće li naći vjeru na zemlji?"
9 Nekima, koji su se puni pouzdanja u sebe držali pravednima i druge prezirali, rekoše prispodobu ovu:
10 "Dva čovjeka uzađoše u hram, da se pomole. Jedan je bio farizej, drugi carinik.
11 Farizej stade i počne se moliti u sebi: 'Bože, zahvaljujem ti, što nijesam kao ostali ljudi, kao razbojnici, varalice, preljubočinci ili kao ovaj carinik.
12 Postim dvaput u tjednu i dajem desetinu od svega, što stečem.'
13 A carinik je stajao izdaleka i nije se usudio ni očiju svojih podignuti k nebu, nego se je udarao u prsa svoja i molio se: 'Bože, milostiv budi meni grješniku!'
14 Kažem vam: Onaj otide opravdan kući, a ne onaj, jer tko se povisi, ponizi se, tko se ponizi, povisi se."
15 Donosili su k njemu djecu, da ih se dotakne. Kad to vidješe učenici počeše odbijati ljude.
16 A Isus dozva k sebi djecu i reče: Pustite djecu, neka dolaze k meni, i ne branite im; jer je takvih kraljevstvo Božje.
17 Zaista, kažem vam: "Tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, neće ući u njega."
18 Jedan predstojnik zapita ga: "Učitelju dobri, što moram činiti, da postignem život vječni?"
19 Isus mu odgovori: "Što me zoveš dobrim; samo je Bog dobar.
20 Zapovijedi znaš: Ne čini preljube! Ne ubijaj! Ne kradi! Ne svjedoči lažno! Poštuj oca i majku!"
21 On odgovori: "Sve sam to držao od mladosti svoje"
22 Kad je to čuo Isus, reče mu: "Još ti jedno fali: Prodaj sve, što imaš, i podaj siromasima, i imat ćeš blago u nebu. Tada dođi i idi za mnom!
23 Na ove riječi veoma se on ražalosti; jer je bio vrlo bogat.
24 Kad ga vidje Isus tako žalosna, reče: "Kako je teško imućnima ući u kraljevstvo Božje!
25 Lakše je devi proći kroz iglene uši, nego li bogatašu ući u kraljevstvo Božje."
26 Tada upitaše slušatelji: "Tko se onda može spasiti?"
27 On odgovori: "Što je u ljudi nemoguće, u Boga je moguće."
28 Tada reče Petar: "Mi ostavismo svoje imanje i pođosmo za tobom."
29 On im reče: "Zaista, kažem vam: "Nitko ne ostavi zbog kraljevstva Božjega kuću, roditelje, brata, ženu ili djecu,
30 A da ne primi za to na ovom svijetu mnogo više i na drugom svijetu život vječni."
31 On uze dvanaestoricu nasamo i reče im: "Evo idemo gore u Jerusalem. Ondje će se sve ispuniti, što su proroci pisali za Sina čovječjega.
32 On će biti predan neznabošcima; ismijan, zlostavljan i popljuvan.
33 Bičevat će ga i ubiti, ali treći će dan uskrsnuti."
34 A oni ništa od toga ne razumješe. Govor je ovaj bio za, njih taman, i oni ne shvatiše, što je on stim mislio.
35 Kad se je približio k Jerihu, Jedan je slijepac sjedio kraj puta i prosio.
36 Čuo je, kako prolazi narod, i zapitao je, što je to.
37 rekoše mu, da prolazi Isus Nazarećanin.
38 Tada povika: "Isuse, sine Davidov, smiluj mi se!"
39 Oni, što su išli naprijed, korili sa, neka šuti, ali je on samo još jače vikao: "Sine Davidov, smiluj mi se!"
40 Tada Isus stade i dade ga dovesti. Kad je bio došao,
41 Zapita ga: "Što hoćeš od mene?" On zamoli: "Gospodine, učini, da progledam!"
42 Isus mu reče: Progledaj! Vjera te je tvoja spasila."
43 Odmah progleda, i poče slaviti Boga i pođe za Isusom. I sav narod, koji je bio to vidio, hvalio je Boga.
| Evanđelje po Luki (Šarić) |