Evanđelje po Ivanu (Šarić)/Glava 8.

← Glava 7.

Evanđelje po Ivanu (Šarić)

Glava 9. →

¹ A Isus otide na Maslinsku goru.

² Rano ujutro dođe opet u hram. Sav narod pohrli k njemu. On sjede i uze ih učiti.

³ Tada književnici i farizeji dovedoše ženu zatečenu u preljubi, postaviše je na sredinu

⁴ I rekoše mu: "Učitelju, ova je žena sada zatečena u preljubi.

⁵ Mojsije nam je zapovjedio u zakonu, da takve kamenujemo. A ti što veliš?"

⁶ Ovim pitanjem htjedoše ga, kušati, da bi ga mogli optužiti. Isus se nagnu dolje i uze pisati prstom po zemlji.

⁷ Kad su ga jednako pitali, uspravi se i reče im: "Tko je među vama bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju!"

⁸ I opet se sagnu i pisao je po zemlji.

⁹ Kad su čuli odgovor, stadoše izlaziti jedan za drugim počevši d starješina. I ostade Isus sam sa ženom, koja je stajala na sredini.

¹⁰ Isus se uspravi i upita: "Ženo, gdje su oni koji su te tužili? Nitko te ne osudi?"

¹¹ Ona odgovori: "Nitko, Gospodine!" Tada reče Isus: "Ni ja te neću osuditi. Idi, i od sada više ne griješi!"

¹² Isus im dalje reče: "Ja sam svjetlost svijeta. Tko ide za mnom, ne hoda u tmini, nego će imati svjetlost života."

¹³ Tada mu rekoše farizeji: "Ti sam za sebe svjedočiš. Svjedočanstvo tvoje nije istinito."

¹⁴ Isus im reče: "Ako ja i svjedočim sam za sebe, istinito je svjedočanstvo moje, jer znam, odakle dođoh i kamo idem. A vi ne znate, odakle dolazim i kamo idem.

¹⁵ Vi sudite po vanjštini, ja ne sudim nikome.

¹⁶ I ako sudim ja, sud je moj istinit, jer nijesam sam, nego ja i Otac, koji me posla.

¹⁷ U zakonu vašem stoji pisano, da je svjedočanstvo dvojice ljudi istinito.

¹⁸ Ja sam, koji svjedočim sam za sebe, i Otac, koji me posla, svjedoči za mene."

¹⁹ Tada ga upitaše: "Gdje je Otac tvoj?" Isus odgovori: "Vi ne poznajete ni mene ni Oca mojega. Kad biste poznavali mene, poznavali biste i Oca mojega."

²⁰ Ove riječi reče on kod riznice, kad je učio u hramu. I nitko ga ne uhvati; jer još nije bio došao čas njegov.

²¹ Nadalje im On reče: "Ja idem. Tražit ćete me i umrijet ćete u svojemu grijehu. Kamo ja idem, vi ne možete doći."

²² Tada rekoše Židovi: "Da se neće sam ubiti, jer reče: "Kamo ja idem, vi ne možete doći?"

²³ On im reče: "Vi ste odozdo, ja sam odozgo; vi ste od ovoga svijeta, ja nijesam od ovoga svijeta.

²⁴ Rekoh vam: "Umrijet ćete u grijehima svojim, jer ako ne uzvjerujete, da sam ja, umrijet ćete u grijehima svojim."

²⁵ Tada ga upitaše: "Tko si ti?" Isus im odgovori: "Početak, koji vam i govorim.

²⁶ Mnogo imam o vama govoriti i suditi, ali onaj, koji me posla, istinit je, i ja ono govorim svijetu, što sam čuo od njega."

²⁷ Oni ne opaziše, da im je govorio o Ocu.

²⁸ Isus nastavi: "Kad podignete Sina čovječjega, onda ćete upoznati, da sam ja, i da ništa sam od sebe ne činim, nego onako govorim, kako me nauči Otac moj.

²⁹ Onaj, koji me posla, s menom je. On me ne ostavi sama, jer ja svagda činim, što je njemu ugodno."

³⁰ Kad je ovo govorio, mnogi vjerovaše u njega.

³¹ Tada Isus reče onim zidovima, koji vjerovaše u njega: "Ako vi ustrajete u mojoj nauci, zaista ćete biti učenici moji.

³² Tada ćete upoznati istinu, i istina će vas osloboditi."

³³ Odgovoriše mu: "Mi smo djeca Abrahamova i nikome nijesmo robovali nikad. Kako ti veliš: "Bit ćete slobodni?"

³⁴ Isus im reče: "Zaista, zaista, kažem vam: "Tko čini grijeh, rob je grijehu.

³⁵ Rob ne ostaje zauvijek u kući, sin ostaje zauvijek.

³⁶ Ako vas dakle Sin oslobodi, zaista ćete biti slobodni.

³⁷ Znam, da ste djeca Abrahamova. Ali gledate da me ubijete; jer se moja riječ vas ne prima,

³⁸ Ja govorim, što sam vidio u Oca svojega; i vi činite, što ste čuli od oca svojega."

³⁹ Odgovoriše mu: "Otac je naš Abraham." Isus im reče: "Ako ste djeca Abrahamova, onda činite i djela Abrahamova!

⁴⁰ Ali vi sad gledate da ubijete mene, čovjeka, koji sam vam govorio istinu, koju sam čuo od Boga. Tako Abraham nije činio.

⁴¹ Vi činite djela oca svojega." Tada mu rekoše: "Mi nijesmo rođeni od preljubočinstva, jednoga oca imamo, Boga."

⁴² Isus im reče: "Kad bi Bog bio vas otac, vi biste ljubili mene; jer ja od Boga izađoh i dođoh. Ne dođoh sam od sebe, nego me on posla.

⁴³ Zašto ne razumijete govora mojega? Jer ne možete riječi moje da slušate.

⁴⁴ Vi imate đavla za oca i hoćete da činite po željama oca svojega, On je bio krvnik ljudi od početka. On nije bio utvrđen u istini jer nema istine u njemu. Kad govori laž, od svojega govori, jer je lažac i otac laži.

⁴⁵ Jer ja istinu govorim, ne vjerujete mi.

⁴⁶ Tko će me od vas prekoriti za kakav grijeh? Ako vam kažem istinu, zašto mi ne vjerujete '

⁴⁷ Tko je od Boga, riječi Božje sluša. Zato vi ne slušate, jer nijeste od Boga."

⁴⁸ Tada mu odgovoriše Židovi: "Ne velimo li mi pravo, da si Samarijanac i da imaš đavla?"

⁴⁹ Isus reče: "Ja nemam đavla, nego poštujem Oca svojega, a vi mene sramotite

⁵⁰ A ja ne tražim slave svoje; ima, koji traži i sudi.

⁵¹ Zaista, zaista, kažem vam: ako tko bude držao riječ moju, neće vidjeti smrti dovijeka."

⁵² Tada mu rekoše Židovi: "Sad znamo, da imaš đavla. Abraham umrije, i proroci, a ti kažeš: 'Ako tko bude držao riječ moju, neće okusiti smrti dovijeka.'

⁵³ Jesi li ti veći od oca našega Abrahama, koji umrije? I proroci pomriješe. Kime se to praviš biti?"

⁵⁴ Isus reče: "Ako se ja, sam slavim, slava je moja ništa. Otac je moj, koji me slavi, za kojega vi kažete, da je vaš Bog.

⁵⁵ Ali vi ga ne poznajete, a ja ga znam; i ako reknem, da ga ne znam, bit ću kao i vi lažac. Ali ga znam i riječ njegovu držim.

⁵⁶ Abraham, otac vaš, kliktao je, da bi vidio dan moj. Vidio je i obradovao se je."

⁵⁷ Tada mu rekoše Židovi: "Još ti nema pedeset godina, i Abrahama si zar vidio?"

⁵⁸ Isus im odgovori: "Zaista, zaista, kažem vam: "Prije nego je postao Abraham, ja sam."

⁵⁹ Tada uzeše kamenje, da bace na njega. Ali se On skrije, izađe iz hrana, idući između njih, i tako prođe.

← Glava 7.

Evanđelje po Ivanu (Šarić)

Glava 9. →