Evanđelje po Ivanu (Šarić)/Glava 6.

¹ Potom otide Isus preko Galilejskoga mora, naime Tiberijadskoga.

² Veliko mnoštvo naroda išlo je za njim, jer su vidjeli čudesa, koja je činio na bolesnicima.

³ Tada uzađe Isus na goru i sjede ondje s učenicima svojim.

⁴ A bio je blizu židovski blagdan Pashe.

⁵ I kad Isus podiže oči i vidje, da mnoštvo naroda dolazi k njemu, reče Filipu: "Odakle ćemo kupiti kruha, da ovi jedu?"

⁶ - A ovo reče, da ga kuša; jer je sam znao, što će činiti. -

⁷ Filip mu odgovori: "Dvjesta denara kruha nije dosta, da svaki od njih samo malo dobije."

⁸ Jedan od učenika njegovih, Andrija, brat Simona Petra, reče mu:

⁹ "Ovdje je jedan dječak, koji ima pet kruhova ječmenih i dvije ribe. Ali što je to za tolike?"

¹⁰ Isus reče: "Učinite da ljudi posjedaju!" Bilo je naime trave mnogo na onom mjestu. Posadi se dakle muževa na broj oko pet tisuća.

¹¹ A Isus uze kruhove, dade hvalu i razdijeli onima, koji su se bili posadili; tako i od riba, koliko htjedoše.

¹² Kad su se bili nasitili, reče učenicima svojim: "Skupite komade, što preostaše, da ne propadnu!"

¹³ Skupiše dakle i napuniše dvanaest košari komada od pet kruhova ječmenih, što preteče iza onih, što su jeli.

¹⁴ Kad ljudi vidješe čudo, što ga je bio učinio Isus, rekoše: "Ovo je zaista prorok, koji ima doći na svijet."

¹⁵ Isus doznade, da hoće da dođu, te ga silom učine kraljem. Zato otide opet u goru - posve sam.

¹⁶ Kad bi uveče, siđoše učenici njegovi na more,

¹⁷ Uđoše u lađicu i zaploviše preko mora u Kafarnaum. Već se je bilo smrklo, a Isus još nije bio došao k njima.

¹⁸ Puhao je jak vjetar, i more se podizalo.

¹⁹ Bili su otplovili daleko jedno dvadeset i pet ili trideset stadija, (potrkališta) kad ugledaše Isusa, gdje ide po moru i približuje se k lađici. Oni se uplašiše.

²⁰ A On im reče: "Ja sam. Ne bojte se!"

²¹ I htjedoše ga primiti u lađicu, ali je za čas bila lađica na obali, na koju su išli.

²² Sutradan mnoštvo naroda, što je bilo ostalo preko mora, opazi, da je ondje bila samo još jedna lađica, i da Isus nije bio ušao u lađicu s učenicima svojim, nego da su učenici njegovi bili otišli sami,

²³ Uto iz Tiberijade dođoše druge lađe u blizinu mjesta, gdje je bio Isus rekao zahvalnu molitvu i oni bili jeli kruh.

²⁴ Sad dakle vidje narod, da ondje više nema Isusa ni učenika njegovih, uđoše u lađe i dođoše a Kafarnaum, da traže Isusa.

²⁵ Nađoše ga preko mora i upitaše ga: "Učitelju, kad si došao ovamo?"

²⁶ Isus im odgovori: "Zaista, zaista, kažem vam, tražite me, ne što čudesa vidjeste, nego što jedoste kruha i nasitiste se.

²⁷ Starajte se ne a jelo, što prolazi, nego za jelo, što ostaje za život vječni, koje će vam dati Sin čovječji; jer njega potvrdi Bog Otac."

²⁸ Tada ga upitaše: "Što moramo činiti, da izvršimo djela Božja?"

²⁹ Isus im odgovori: "Ovo je djelo Božje, da vjerujete u onoga, koga on posla."

³⁰ Oni mu odgovoriše: "Koji dakle ti činiš znak, da vidimo i da i vjerujemo? Što radiš?

³¹ Oci su naši jeli manu u pustinji, kao što je pisano: 'Kruh s neba dade im da jedu.'"

³² Isus im reče: "Zaista, zaista, kažem vam: ne dade vam Mojsije kruha s neba, nego vam Otac moj daje kruh istiniti s neba.

³³ Jer je kruh Božji onaj, koji silazi s neba i daje život svijetu."

³⁴ Tada mu rekoše: "Gospodine, daj nam svagda taj kruh!"

³⁵ Isus im reče: "Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; i tko vjeruje u mene, neće nikad ožednjeti.

³⁶ Ali vam rekoh: vi me vidjeste, a ipak ne vjerujete.

³⁷ Sve, što meni daje Otac, k meni će doći, i onoga, koji dolazi k meni, neću istjerati van.

³⁸ Jer siđoh s neba, ne da činim volju svoju, nego volju onoga, koji me posla.

³⁹ A ovo je volja onoga, koji me posla, da od svega, što mi dade, ništa ne izgubim, nego da ih uskrsnem u posljednji dan.

⁴⁰ A ovo je volja Oca mojega, koji me posla, da svaki, koji vidi Sina i vjeruje u njega, ima život vječni, i ja ću ga uskrsnuti u posljednji dan."

⁴¹ Tada su mrmljali Židovi na njega, što reče: "Ja sam kruh (živi), koji siđe s neba."

⁴² Rekoše: "Nije li ovo Isus, sin Josipov, kojemu mi znamo oca i majku? Kako dakle on veli: 'Ja siđoh s neba?'"

⁴³ Isus im reče: "Ne mrmljajte među sobom!

⁴⁴ Nitko ne može doći k meni, ako ga ne povuče Otac, koji me posla. I ja ću ga uskrsnuti u posljednji dan.

⁴⁵ U prorocima stoji pisano: "Svi će biti naučeni od Boga. Svaki, koji čuje od Oca i nauči, dolazi k meni.

⁴⁶ Ne kao da bi tko vidio Oca. Samo koji je od Boga, vidio je Oca.

⁴⁷ Zaista, zaista, kažem vam: "Tko vjeruje u mene, ima život vječni.

⁴⁸ Ja sam kruh života.

⁴⁹ Oci su vaši jeli manu u pustinji, i pomriješe.

⁵⁰ Ovo je kruh, koji silazi s neba, da tko jede od njega, ne umre.

⁵¹ Ja sam kruh živi, koji siđoh s neba. Tko jede od ovoga kruha, živjet će dovijeka. Kruh, koji ću ja dati, tijelo je moje za život svijeta."

⁵² Tada su se prepirali Židovi među sobom, i rekoše: "Kako nam može ovaj dati tijelo svoje da jedemo?"

⁵³ Isus im reče: "Zaista zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi.

⁵⁴ Tko jede tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni, i ja ću ga uskrsnuti u posljednji dan.

⁵⁵ Jer je tijelo moje pravo jelo i krv moja pravo piće.

⁵⁶ Tko jede moje tijelo i pije moju krv, ostaje u meni i ja u njemu.

⁵⁷ Kao što mene posla živi Otac, i ja živim zbog Oca, tako će i onaj, koji jede mene, živjeti zbog mene.

⁵⁸ Ovo je kruh, koji siđe s neba, ne kao što vaši oci jedoše manu, i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će dovijeka."

⁵⁹ Tako je on učio u sinagogi u Kafarnaumu.

⁶⁰ Mnogi od učenika njegovih, koji su to čuli, rekoše: "Ovo je tvrd govor! Tko ga može slušati?"

⁶¹ Isus je znao, da učenici njegovi mrmljaju na to, i reče im: "Zar vas ovo sablažnjava?

⁶² A kad vidite Sina čovječjega da uzlazi gore, gdje je prije bio?

⁶³ Duh je ono, što oživljava, tijelo ne koristi ništa. Riječi, koje vam ja rekoh, jesu duh i život.

⁶⁴ Ali imaju neki među vama, koji ne vjeruju." - Jer je znao Isus od početka, tko ne vjeruje i tko će ga izdati. -

⁶⁵ "Zato", nastavi on, "rekoh vam: "Nitko ne može doći k meni, ako mu nije dano od Oca mojega."

⁶⁶ Otada mnogi od učenika njegovih odstupiše, i nijesu više išli s njim.

⁶⁷ Tada upita Isus dvanaestoricu: "Hoćete li i vi otići?"

⁶⁸ Simon Petar odgovori mu: "Gospodine, kojemu ćemo ići? Ti imaš riječi vječnoga života.

⁶⁹ I mi vjerovasmo i spoznasmo, da si ti Svetac Božji."

⁷⁰ Isus im reče: "Ne izabrah li ja vas dvanaestoricu? A ipak je jedan od vas đavao!"

⁷¹ A govorio je za Judu, sina Simona Iskariota. Ovaj, jedan od dvanaestorice, imao ga je izdati.

← Glava 5.

Evanđelje po Ivanu (Šarić)

Glava 7. →