Evanđelje po Ivanu (Šarić)/Glava 2.

← Glava 1.

Evanđelje po Ivanu (Šarić)

Glava 3. →

¹ Treći dan iza toga bila je svadba u Kani Galilejskoj. Majka Isusova bila je ondje.

² I Isus i učenici njegovi bili su pozvani na svadbu.

³ Kad je nestalo vina, reče majka Isusova njemu: "Nemaju više vina."

⁴ Isus joj reče: "Što ja imam s tobom, ženo? Moj čas nije još došao."

⁵ Tada reče majka njegova slugama: "Učinite, što vam kaže!"

⁶ A bilo je ondje šest kamenitih posuda, kako je to tražio običaj židovskoga čišćenja. Svaka je od njih obuhvatala dvije do tri mjere.

⁷ Isus im zapovjedi: "Napunite posude vodom!" Napuniše ih do vrha

⁸ Tada im reče: "Zagrabite sad od toga i nosite ravnatelju stola!" Oni odnesoše.

⁹ I ravnatelj stola okusi vodu, što je bila postala vino. A nije znao, odakle je bilo vino. Samo su to znale sluge, koje su bile zagrabile vodu. Tada zovnu ravnatelj stola mladoženju

¹⁰ I reče mu: "Svatko iznosi najprije dobro vino, a istom, kad se ponapiju gosti, lošije. Ti si čuvao dobro vino do sada."

¹¹ Tako učini Isus u Kani u Galileji početak čudesima svojim. Stim objavi slavu svoju, i učenici njegovi vjerovaše u njega.

¹² Potom siđe u Kafarnaum s majkom svojom, s braćom svojom i učenicima svojim. Ondje ostadoše nekoliko dana.

¹³ A blizu je bio židovski blagdan Pashe, i uzađe Isus u Jerusalem.

¹⁴ U hramu zateče trgovce, što su prodavali volove, ovce i golubove, i mjenjače, što su bili ondje posjedali.

¹⁵ Tada on splete od užeta bič i istjera iz hrama sve zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima prosu novce i isprevrnu stolove njihove.

¹⁶ Onima, što su prodavali golubove, reče: "Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuće trgovačke!"

¹⁷ Tada se sjetiše učenici njegovi riječi Pisma: "Revnost za kuću tvoju izjede me."

¹⁸ A Židovi mu prigovoriše: "Kojim nam čudesnim znakom dokazuješ, da to smiješ činiti?"

¹⁹ Isus im reče: "Razvalite ovaj hram, i za tri ću ga dana opet sagraditi."

²⁰ Tada rekoše Židovi: "Četrdeset i šest godina gradilo se na ovom hramu, i ti da ga u tri dana sagradiš?"

²¹ A on je mislio na hram tijela svojega.

²² Kad je onda bio uskrsnuo od mrtvih, sjetiše se učenici njegovi ove riječi i vjerovaše Pismu i riječi, koju je bio rekao Isus.

²³ Dok je Isus boravio u Jerusalemu na blagdan Pashe, mnogi vjerovaše u ime njegovo, jer vidješe čudesa, što ih je činio.

²⁴ Ali im se Isus nije povjeravao; jer ih je sve poznavao,

²⁵ I nije mu trebalo, da tko svjedoči za čovjeka. On je sam znao, što je bilo u čovjeku.

← Glava 1.

Evanđelje po Ivanu (Šarić)

Glava 3. →