Evanđelje po Ivanu (Šarić)/Glava 10.
← Glava 9.
|
Evanđelje po Ivanu (Šarić) |
1 "Zaista, zaista, kažem vam: tko ne ulazi na vrata u ovčinjak nego prelazi na drugom mjestu, on je tat i razbojnik.
2 A tko ulazi na vrata, pasti je ovcama.
3 Njemu vratar otvara, i ovce slušaju glas njegov. On zove svoje ovce po imenu i izvodi ih.
4 I kad ispusti svoje ovce, ide pred njima, i ovce idu za njim, jer poznaju glas njegov.
5 A za tuđinom ne idu, nego bježe od njega, jer ne poznaju glasa tuđega."
6 Ovu prispodobu reče im Isus. Ali oni ne razumješe, što im htjede stim reći.
7 Tada im reče Isus opet: "Zaista, zaista, kažem vam: "Ja sam vrata k ovcama.
8 Svi koji dođoše prije mene, tati su i razbojnici, i ovce ih nijesu slušale.
9 Ja sam vrata. Tko uđe kroza me, spasit će se. On će ulaziti i izlaziti i pašu nalaziti.
10 Tat ne dolazi, nego da krade, ubija i upropašćuje. Ja dođoh, da imaju život i obilatije imaju.
11 Ja sam pastir dobri, Pastir dobri daje život svoj za ovce.
12 A najamnik i koji nije pastir, kojemu nijesu ovce njegove, vidi vuka gdje dolazi, i ostavlja ovce, i bježi, a vuk grabi ih i razgoni.
13 A najamni bježi, jer je najamnik i ne mari za ovce.
14 Ja sam pastir dobri i poznajem svoje (ovce), i mene poznaju moje.
15 Kao što mene poznaje Otac, i ja poznajem Oca, i život svoj polažem za ovce svoje.
16 I druge ovce imam, koje nijesu iz ovoga ovčinjaka, i one mi valja dovesti, i čut će glas moj, i bit će jedno stado i jedan pastir.
17 Zato me ljubi Otac, jer ja život svoj polažem, da ga opet uzmem.
18 Nitko ga ne otima od mene, nego ga ja sam od sebe polažem, i vlast imam položiti ga, i vlast imam uzeti ga opet. Ovu sam zapovijed primio od Oca svojega."
19 Opet nastade razdor među Židovima zbog ovih riječi.
20 Mnogi su od njih govorili: "Zloduha ima i luduje. Što ga slušate?"
21 Drugi su govorili: "Ove riječi nijesu opsjednutoga. Zar može đavao slijepima oči otvarati"
22 A bila je tada u Jerusalemu svetkovina posvećenja hrama. I bila je zima.
23 Isus je hodao u hramu po trijemu Salomonovu.
24 Tada ga opkoliše Židovi i upitaše: "Dokle ćeš mučiti dušu našu? Ako si ti Krist, kaži nam otvoreno!"
25 Isus im odgovori: "Ja vam rekoh, i ne vjerujete. Djela, koja činim u ime Oca svojega, ona svjedoče za me.
26 Ali vi se vjerujete, jer nijeste od mojih ovaca.
27 Ovce moje slušaju glas moj, i ja poznam njih, i za mnom idu.
28 I ja im dajem život vječni, i neće propasti dovijeka, i nitko ih neće oteti iz ruke moje.
29 Otac moj, koji mi ih dade, veći je od sviju, i nitko ih ne može oteti iz ruke Oca mojega.
30 Ja i Otac jedno smo."
31 A Židovi opet uzeše kamenje, da ga kamenuju.
32 Isus im reče: "Mnoga vam dobra djela pokazah od Oca svojega. Za koje me od ovih djela kamenujete?"
33 Židovi mu odgovoriše: "Za dobro te djelo ne kamenujemo, nego za hulu na Boga, i što ti, premda si čovjek, praviš se Bogom."
34 Isus im reče: "Ne stoji li pisano u zakonu vašemu: Ja rekoh: bogovi ste?
35 Ako one nazva bogovima, na koje dođe riječ Božja, a Pismo se ne može dokinuti.
36 Smijete li vi onda za onoga, kojega Otac posveti i posla na svijet, tvrditi: 'Huliš na Boga,' što rekoh: 'Sin sam Božji!'
37 Ako ne činim djela Oca svojega, ne vjerujte mi!
38 Ako li činim, i ako meni nećete vjerovati, djelima vjerujte, da poznate i vjerujete, da je Otac u meni i ja u Ocu."
39 Tada su opet gledali da ga uhvate, ali im se izmače iz ruku.
40 I otide opet preko Jordana na ono mjesto, gdje je Ivan prije krstio, i osta ondje.
41 Mnogi dođoše k njemu i rekoše: "Ivan, istina, ne učini nijednoga čuda; ali sve, što reče Ivan za ovoga, bilo je istinito."
42 I mnogi ondje vjerovaše u njega.
← Glava 9.
|
Evanđelje po Ivanu (Šarić) |